BIH

Miris pepela i prašine

Osvrt s američke verande

Erol Avdović

30.10.2016

Antiamerička histerija u Kremlju, bez sumnje, na samom je vrhuncu. Vladimir Putin samo nastavlja moskovsku političku tradiciju zavaravanja svih Rusa “falsificiranjem realnosti” i kanalisanjem njihovih ekonomskih jada prema dokazano efikasnom antiamerikanizmu. 

Tako je to opisao Majkl Kodarkovski, profesor s “Loyola” univerziteta u Čikagu, koji proučava rusku imperiju, ne samo onu carsku, već i komunističku i ovu postsovjetsku. Taj antiamerikanizam u Rusiji, Turskoj, arapskom svijetu i ponegdje na Balkanu, slažu se mnogi, još ponajbolje puni i glasačke kutije autokratske “demokratije”.

Rapsodija raspada

Zapaljiva retorika ipak se obija o glavu onima koji se na nju oslanjaju uz katastrofalno pogrešne kalkulacije. To važi za počinioce, ali i primaoce te satelitske politike. Putinu se tako, recimo, provincijski (pogrešno) divi dio Bosne i Srbije, Makedonije, čak i Hrvatske, a znamo to - i Crne Gore. No, “šeik leti zato što narod vjeruje u krila kojih nema”, kaže arapska poslovica. Ruska armada, ponajviše, impresionira slabiće.

Američki politički i akademski krugovi odavno barataju činjenicama o zapanjujućem stepenu ruske militarizacije - do razine vodeće supersile, ali i znanog (propalog) koncepta “naoružanog naroda”. Zaboravlja se da je to Jugoslavene koštalo glave. To je onaj sistem koji je devedesetih godina prošlog stoljeća bivšu Jugoslaviju gurnuo u ratnu arenu i u njen finalni krvavi raspad. 

Pravo je pitanje zašto se Rusi i ostali ne ugledaju, recimo, na Kinu, koja je već uspjela izgraditi 13.000 kilometara brzih pruga, kakvih nema ni Amerika ni Rusija, i izvesti pola milijarde Kineza iz siromaštva. Rusi se, eto, opet naoružavaju do zuba i treniraju globalnu strogoću. 

Od 4. do 7. oktobra u Rusiji su održane vojne vježbe sa 40 miliona građana i 200.000 vojnih stručnjaka. U vježbu su bili uključeni opet radnici i seljaci, profesori i đaci!? Između ostalog, vježbalo se kako preživjeti sa 300 grama žita. O votki se ništa ne kaže.

Amerikanci podsjećaju da se upravo zbog utrke u naoružanju koju na kraju nije mogao ekonomski podnijeti raspao i Sovjetski savez. Džaba! Ni Putinovoj Rusiji se zbog toga ne piše dobro, pa američki think-thankovi spominju 2025. godinu. Ta ruska militarizacija uz moćno jačanje nuklearnih prsa nije krenula jučer, ali jeste, kažu, odmah poslije iznevjerenih nada - od pada Berlinskog zida (1989.) naovamo. 

Moskva je 2012. krenula u brzu modernizaciju ruske armije, a do 2015. povećala je svoj vojni budžet za 40 posto. Prošle godine, Rusija je u vojsku investirala 4,5 posto, a ove, 2016., više od pet posto godišnjeg društvenog proizvoda (GDP). U tome je izbila čak na prvo mjesto na svijetu - ispred Amerike, koja na vojni budžet troši 3,5 posto, ali je još najjača, jer njen je GDP najveći. Sa 2,1 posto GDP-a za vojna izdvajanja Kina je još na trećem mjestu. 

Rakete i propaganda

Otuda i užasavajuća propaganda globalnih ruskih medija “Russia Today” (RT) i “Sputnjika” koji, ruku na srce, već angažiraju mnogo bolje novinare od isluženih kadrova na Glasu Amerike ili Radiju Slobodna Evropa. Amerikanci su u tome ostali u prošlom stoljeću, u vremenu kada su naša srca osvajali filmom i rokenrolom. 

Danas, ruske balističke rakete, strašnog imena „Sotona“, s kojima Amerikancima prijeti notorni Vladimir Žirinovski, zapravo već medijski “bombardiraju” istočnu američku obalu. Sve do praha i pepela, kako to prijeti i moskovski novinar Dmitri Kiselev, kao da je portparol Kremlja. 

Razvijaju se strašne teorije kako samo jedna ruska interkontinentalna raketa može ponijeti 16 atomskih glava, preletjeti Sjeverni pol i “nezaustavljivo” sa zemljom sravniti Njujork i neke druge američke gradove. Malo ko spominje da bi takav udar značio kao da Rusi pucaju sebi u stomak, jer radi se o oružju koje je u odnosu na atomsku bombu bačenu na Hirošimu 1945. godine kao zračni pištolj.

balisticka-raketa

Američki politički i akademski krugovi odavno barataju činjenicama o zapanjujućem stepenu ruske militarizacije

No, ruska vlada prošle je sedmice povećala svoj “crni budžet” za vojsku i sigurnost za dodatnih 12,7 milijardi dolara. Američki mediji javljaju i da su Rusi razmjestili antiraketni sistem S-300 kojim mogu obarati savezničke avione u Siriji. Tako je daljnja eskalacija sukoba sada u rukama Kremlja. 

Pokazalo se to kao pravilo - da što više Zapad ignorira Putinove prijetnje - Rusi postaju opasniji. Balkan i Bosna živi su dokaz tome. Onomad je, kao da me pitao, u pravi čas u “New York Timesu” o svemu, i o trećem svjetskom ratu koji već bjesni u Alepu, pisao naš Miljenko Jergović. Pod naslovom “Opsada počinje bez upozorenja”, podsjetio je kako smo svi mi u Sarajevu jednom tako zanoćili u miru, a probudili se u ratu. Malo treba - nije se šaliti!

Za razliku od krvavog sarajevskog spektakla, u kojem se 44 mjeseca ginulo pred kamerama stranih medija, u Alepu se gine masovno, a tiho - bez pisustva CNN-a. Ali, i tamo suludo umiru uz nadu u primirja kojima kumuje moćni svijet, UN, Rusija i Amerika.

Nije, međutim, svačija odgovornost jednaka! Ako je Amerika imperija slobode i pravde, kako smo je mi u istočnoj Evropi vidjeli, čekajući američku “Šestu flotu” da s Jadrana - začas razbije opsadu Sarajeva, a to se nije desilo, onda je i nada Alepa uzaludna. S tim što sa stanovnicima ovog sirijskog grada, piše Jergović, ovaj put umire i ta naša Amerika. 

Opasno je, ali valja joj se zato isprsiti pred Rusijom odmah.