Sarajevski pro-et-contra skupovi za američke predsjedničke kandidate Hilari Klinton (Hillary Clinton) i Donalda Trampa (Trump), podrška su i protivljenje za dva različita svijeta. 

Više je od simbolike što se u Sarajevu, u kojem je 1914. godne zvanično počeo Prvi svjetski rat, nakon cijelog stoljeća iznova manifestira to opasno pulsiranje neriješenih svjetskih problema. Opasno je i što je atmosfera opet neprihvatljivo navijačka.

Treba uvijek biti na oprezu da tinjajuće nezadovoljstvo svih domaćih bosanskih aktera ne bude politička ili neka druga municija velikih i moćnih za njihove aktuelne i buduće razmirice. Ne treba gajiti iluzije, i naš je svijet s početka 21. stoljeća rezultat nagomilanih nejednakosti, a u balkanskoj demokratskoj tranziciji one su pojačane kroz sve ove produžene regionalne nesuglasice. 

Zato svako daljnje balkansko, pa tako i ovo bosansko očitovanje za Klinton ili Trampa, treba ostati samo vrijednosno pitanje, gotovo civilizacijski izbor. Naravno, ne mogu se zanemariti povijesne činjenice - ovom, bosanskom miru, bez obzira na dubiozno dejtonsko uređenje BiH, najviše su doprinijeli Klintonovi. I od tog mira su profitirali apsolutno svi građani BiH!

Javni glas za Hilari, upravo iz Sarajeva, bez ikakve patetike, svjetski je glas za mir, jer on dolazi iz grada koji je, osim simbola rata, postao i titular mira. 

U Sarajevu su i nakon 44 mjeseca opsade te više od 11.000 ubijenih Sarajlija i 1.600 djece nastavljeni tolerancija i zajednički život. Tako mora i ostati. Otuda je podrška Sarajeva za Hilari i bez ikakvih velikih riječi, više kao moralni nego politički čin,  došla u pravi čas. To je najmanje čin svrstavanja u neke “istočne” ili “zapadne” tabore. Zbog svijeta kakav jeste Bosna to sebi i ne smije priuštiti.

A što se Trampa tiče, na njega više ne treba trošiti skupo vrijeme, jer on je, uz sve ostalo i ne odričući se podrške Vojislava Šešelja, sebe već svrstao u propali, gubitnički tabor kakvih je na sve strane svijeta.