Bol za najdražima i ogorčenje zbog nepravde od strane države okupili su u Sjeverinu kod Priboja porodice radnika otetih iz autobusa koji je u susjednom Mioču, na teritoriji BiH, zaustavljen 22. oktobra 1992. godine. Zločinci koji su pripadali Vojsci RS, a kojima je komandovao jedan od najzloglasnijih u proteklom ratu, Milan Lukić, civile iz susjedne države sproveli su do banje Vilina vlas u Višegradu, snimci njihovog premlaćivanja zgrozile su cijeli svijet, da bi ih potom ubili i njihova tijela skrili na još uvijek nepoznatoj lokaciji.
Nalogodavci koji su ovim, te sličnim zločinima, nastojali etnički očistiti granicu sa BiH, izbjegli su kaznu, u slučajevima pojedinim izvršilaca ona je bila preblaga, posmrtni ostaci žrtava nikada nisu pronađeni, a njihove porodice žive bez bilo kakvih prava. - Neko ako ubije običnog cuku više odgovara nego za ove ljude koji su pobijeni u Sjeverinu – kaže Omer Hodžić, imam MIZ Priboj i sin ubijenog Mede Hodžića.
Nakija Hodović izgubila je brata Zafera Hadžića, koji je radio u Priboju. Ima samo jednu želju, da sazna gdje su njegove kosti i da ga dostojno ukopa, kako bi imala gdje doći i proučiti mu fatihu. - Ovako dolazimo a ne znamo ni gdje.- bolujemo. Brat nam je najstariji umro prošle godine. Kompletna porodica nam je uništena – ističe Hodović.
Ramiza Oparnica živi u Priboju, pa je rastrgana potragom za braćom, te brigom o svojoj porodici, ali i roditeljima koji su u Sjeverinu, oboljeli i u poznim godinama. – Najgore je u oktobru, kad dođu ovi dani, jer svaki dan čekaju poziv i nadaju se da će ih naći. Ovo je kao da svom najbližem svake godine klanjate dženazu – kaže Ramiza.
U spomen kompleksu u Sjeverinu proučen je jasin i položeno cvijeće. Pročitana su imena ubijenih a mladi iz Priboja pojavili su se u majicama na kojima su ona ispisana. Nedaleko od mjesta na kojem je zaustavljen radnički autobus u Lim su spuštene ruže.
Uz porodice i komšije iz Sjeverina, pored predstavnika IZ Sandžaka, bošnjačkih institucija i predstavnika u vlasti, bili su ponovo i članovi Fonda za humanitarno pravo, koji su organizirali i proteste u Knez Mihajlovoj ulici u Beogradu. Prema riječima Staše Zajević, FHP izražava solidarnost i saosjećanje sa porodicama ali i i ogorčenost prema državi koja nastavlja praksu nekažnjivosti zločina, - Država dodatno i stalno ponižava žrtve time što ih čak ni zakon o civilnim žrtvama rata ne priznaje – kaže Zajević, te najavljuje nastavak borbe za istinu i kažnjavanje planera, nalogodavaca i izvršilaca ovog i drugih zločina.
Bezumni zločin
Svakog 22. oktobra sjećamo se bezumnog zločina nad našim nevinim komšijama, poručio je predsjednik Skupštine općine Priboj Boris Mrdović.
- Svake godine se podsjećamo na bezumlje, zlo, sramotu i kukavički čin loših izdanaka jednog naroda koji su načinili zločin civilima i nevinim ljudima koji su u sebi nosili poštenje i vjeru u svoju državu. Svakog 22. oktobra podsjetimo se da je teško biti čovjek i čuvene rečenice jednog pisca koji kaže: „Postati čovjek je ljepše nego postati kralj“ – istakao je Mrdović.
Žrtve zločina
Žrtve zločina u Sjeverinu su: Mujo Alihodžić, Mustafa Bajramović, Ramiz Begović, Sabahudin i Ramahudin Ćatović, Esad Džihić, Idriz Cibović, Zafer Hadžić, Medo i Medredin Hodžić, Mevlida Koldžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Hajrudin Sajtarević, Derviš i Midhat Softić i Mehmed Šebo. U ovom naselju ranije je ubijen i Ramo Berbo.
