Od najstarijih vremena, a svakako od Gazi Husrev-begove izgradnje brojnih građevina koje su u tadašnjim uvjetima i po tada vladajućim kriterijima svrstavale jedno ljudsko naselje u vrlo visokorangiranu kategoriju gradskih naselja, Sarajevo je bilo naselje ili grad vrlo visokog ranga, tj. ranga šehera. To da je jedna ljudska naseobina šeher, a ne selo, palanka, kasaba ili varoš značilo je da ta naseobina posjeduje sve institucije koje su nužne za slobodno i intenzivno odvijanje upravno-političkog, ekonomskog, društvenog, kulturnog, a to je tada značilo obrazovnog i vjerskog života, kao i raznovrsnih oblika privatnog i javnog života. 

Velikani i hair-sahibije

Sarajevo je već u to vrijeme imalo veoma veliku čaršiju (poslovni dio grada), izgrađenu dobrom voljom i novcem velikih dobrotvora kao što su bili Isa-beg Ishaković, Gazi Husrev-beg, Skender-paša i brojni drugi velikani i hair-sahibije naše prošlosti, koji su najveći dio svoje imovine, stečene prvenstveno u vojnim pohodima, ulagali u svrhe općeg dobra i zajedničkog interesa svih ljudi, a nikada gomilajući ih u privatno bogatstvo i u lične svrhe, kako je to danas vladajući slučaj.  

Ti ljudi su grad opremili velikom čaršijom s hiljadama dućana dostupnih svakome ko je želio da radi koristan posao s pogodnostima za vršenje brojnih zanata, od tabačkog i mlinarskog, koji su zbog razloga upotrebe vode i karaktera zanata bili locirani na Miljacki, do kazandžijskog, kujundžijskog, ćurčijskog, do mudželitskog i svih ostalih, kako neki misle oko šezdeset vrsta zanata, čiji se obim i značaj i danas još uvijek i, bez obzira na sva namjerna i nenamjerna rušenja koja su naš grad snašla, mogu vidjeti u zoni koja se u užem smislu naziva sarajevska čaršija.  

To je stvorilo uvjete da se u Sarajevu okupljao veliki broj majstora svih zanata i trgovaca koji su poslovali na sva tri tada ljudima našeg kraja dostupna kontinenta (Europi, Aziji i Africi), pa je bilo moguće da dva francuska putnika (o njihovom putopisu je pisao prof. Hadžiselimović), koji su putovali iz Venecije u Istanbul, u svojim zapisima napišu da na cijelom putu od Venecije do Edirnea nisu naišli na veći, ljepši i bogatiji grad od Sarajeva.  

Grad je bio jedinstven i dijelio se na mahale koje su nosile imena svojih osnivača, a uprava je vodila računa o svim stvarima koje su zadovoljavale opće potrebe i bile nužne za normalan život. Od 16. stoljeća, dakle, nema sumnje da je Sarajevo veliki i dobro uređen i vođen grad u kojem se odvijao visokorangiran duhovni, kulturni, javni, ekonomski, upravni i sudski život uz jednakopravni položaj institucija i prakse svih religija knjige (tj. jevrejstva, kršćanstva oba zakona i islama), zbog čega je naseljavanje u Sarajevu bilo privlačno i za kršćane i Jevreje, prve izbjegle od katoličkog genocida iz Španije i za Vlahe koji su trgovali stočarskim proizvodima i za Cincare koji su vodili međunarodnu trgovinu i novčarske poslove, a koji su bili nasilno prevjeravani na teritorijama pod vlašću Venecije i Austrije, ali i sve druge strane trgovce i poslovne ljude za koje je postojala zona naseljavanja zvana Latinluk, dakle za sve koji su tražili pogodno mjesto za siguran i udoban poslovni i privatni život.  

Historija nije zabilježila nijedan slučaj nasilja lokalnog stanovništva prema ljudima druge vjere ili etnosa, osim individualnih sukoba uzrokovanih ličnim razlozima, ali je zabilježila proteste Sarajlija zbog nepravednih postupaka nekih predstavnika vlasti prema nekim ljudima, kao što je bio poznati slučaj kada su građani primorali vlast da ispravi nasilje i kazni funkcionera koji je načinio nasilje prema jednom Jevreju. 

Dakle, Sarajevo je bilo pravi grad u kojem je bilo lijepo živjeti. 

Kao rođenog Banjalučanina, a Banja Luka je izuzetno lijep grad, kada sam prvi put došao u Sarajevo, taj me grad fascinirao i ta fascinacija je rasla kako sam ga upoznavao tokom mog šezdesetpetogodišnjeg života u njemu. 

Razaranje strukture

Stanovao sam na Bjelavama i u goste mi je došao prijatelj, profesor Whitehead iz Londona. Sjedili smo na terasi moga stana i posmatrali predvečerje kako se spušta na sarajevsku kotlinu. 

U jednom momentu mi je Fredy, kako se zvao taj čovjek, rekao: “Muhamede, ovo je jedinstveno u cijelom svijetu. Vi imate planinu usred grada (išli smo taj dan žičarom iz centra grada na vrh Trebevića), ali vi imate i kontraplaninu. To je ona planina s bijelom kapom (Bjelašnica) s koje vam svaku večer dolazi najsvježiji zrak koji je uopće moguće dobiti. Vi imate bezbrojne vidike, jer se iz svake pozicije na putu rubovima grada pruža drugačija slika grada i njegovih dijelova koji se tek tada otkrivaju. Ovo je čudesan grad, samo da ga ne uništite”.

Fredy je već tada, 1960. godine, primijetio da se u Sarajevu gradi protiv zakona urbanizma i elementarne kulture stanovanja i uništavaju specifične ljepote grada. Njegova opaska bila je osnovana i već tada je jedna grupa kulturnih radnika, arhitekata, slikara, književnika, filozofa i drugih započela s javnim istupima, savjetovanjima, konferencijama i drugim oblicima pritisaka na vlasti, da se prestane zlorabiti gradski prostor, uništavati sarajevske bašte, prekrasne vizure, parkovi i gurati u njih zgrade za naseljavanje seljaka koji su u četama pristizali iz provincija, što je uništavalo originalnu sliku grada i razaralo strukturu koja je određivala kulturu života u njemu.  

Dugonjić: Imao veliki utjecaj na gradsku upravu 

To je dovelo do toga da nastane pokret i da se prouči i oblikuje sistem mjera za spas grada i osigura njegova budućnosti, sačuvaju humani uvjeti života u gradu, a na gradsku upravu tada je odlučno utjecao jedan Sarajlija i veoma dobar čovjek koji se zvao Rato Dugonjić.

Bila je to velika akcija izgradnje infrastrukture i planiranja budućnosti grada na način da se njegova izgradnja veže za elementarne prirodne uvjete i kapacitete, njegov geografski topografski, meteorološki i hidrološki položaj, odnosno da se uzme ozbiljno u obzir činjenica da je Sarajevo jedinstveno i po tome što je jedini veliki grad nastao na izvorima potoka, čak ne i rijeka, odnosno da jedina rijeka koja ovdje izvire teče sarajevskom dolinom samo dva do tri kilometra i to kao malo jači potok. 

Sarajevo leži na brojnim izvorima, ali oni stvaraju bujične vode koje ugrožavaju sam grad i otežavaju uvjete života u gradu.  

Tada je stvoren osnovni plan uređenja gradske infrastrukture i u tu svrhu dobiven je zajam od Međunarodne banke i započeo je proces uređenja vodotoka i saobraćaja u gradu i kroz grad. Nažalost, ovaj plan nije dovršen što zbog smrti njegovog političkog sponzora Rate Dugonjića, a potom i zbog ambicija jednog dolazećeg rukovodioca koji je sav novac usmjerio na pripremu Olimpijade, koja nam je donijela mjesec teferiča i brojne brige, ali je rješenje vitalnih pitanja razvoja grada ostalo da čeka bolja vremena.