Gotovo svaka zemlja ima svog Kvislinga, a mi imamo Fikreta Abdića Babu! Lobotomizirani sljedbenici osuđenog ratnog zločinca, njih oko 8.000, sudeći prema broju glasova, febrilno i mazohistički slave povratak, sada već oronulog ušminkanog, make-up starca, nasmiješenog na retuširanim džamboima, koji ih je uvjerio kako je “zapadni ćošak Bosne lično njemu dodijeljen u trajno vlasništvo”.
Povijesna istina
Za to vrijeme normalni insani urbi et orbi tumače Babino ustoličenje na mjestu zločina kao još jednu narodnu sramotu, prozivaju s pravom i državno zakonodavstvo koje je rehabilitiralo krajiškog “maršala Petena” dok njegove notorne sluge, a ima ih i u Skupštini Unsko-sanskog kantona (USK), zajedno s Babom i ostatkom porodične ekipe, nastoje revidirati globalno svjetsko znanje ko je bio i ko jeste Fikret Abdić.
Njegove rehabilitatore i polupismene glasače ne zanima povijesna istina, već samo - inat.
Zna li iko koja je razlika, uz sve povijesne finese i analogije, između kolaboracije jednog Milana Nedića, šefa marionetske kvislinške vlade četničke Srbije koji se u Hitlerovom bunkeru u Berlinu 1943. godine družio s Firerom i Joahimom fon Ribentropom, ministrom vanjskih poslova Rajha, i Babinim zloćudnim svakodnevnim ašikovanjima s opskurnim banditima i ubicama poput Legije i Kopca, braći po zločinima Mladiću i Karadžiću, Martiću i Mikeliću, četničkim generalom Manojlom Milovanovićem...
To je Babo u ratu sa svojom paradržavom, tzv. autonomijom koja je “pojela” s obje strane bratoubilačke klanice 1.700 Bošnjaka. To je čovjek koji je svoj narod zatvarao u logore, ponižavao, koji je Bošnjake Krajišnike gurnuo jedne drugima na nišane, a svoj gluteus i porodicu sklonio na sigurno. Odležao je 11 godina za zločine protiv vlastitog naroda i on se time – diči!
Trojanski konj
O Babi prije rata zna se sve - o megalomanstvu i aroganciji, diktaturi nad radnicima i širenju vlastite porodične imperije, mjenicama bez pokrića i mržnji prema rahmetli Aliji Izetbegoviću.
Još tada se slutilo i naziralo ko će biti bošnjački trojanski konj.
O Babi nakon rata - isto tako. Sa svojim firmama u Hrvatskoj “proslavio” se kao jedan od 10 najvećih poreznih dužnika. U ovoj rubrici nema mjesta za spisak prevarenih ljudi koji su uložili svoje pare za obnovu “Agrokomerca”, a tih oko tri miliona KM Babo i njegovi nigdje nisu računovodstveno knjižili. Dugovi radnicima “Finaba”, nezvanično, dostižu cifru višu od osam miliona KM. Posljednja u nizu Babinih mastodontskih prevara je kamen temeljac za novi “Agrokomerc” u Šumatcu 2013. godine - još jedna drska bezočna nakana da “iskešira” naivne koji ne vide da je njihov vođa obični prevarant s lažnim pedigreom svjetskog menadžera.
Fikret Abdić je, helem, došao na čelo općine Velika Kladuša zahvaljujući glasačima koji su iz sukoba s vlastitom pameću izašli kao - pobjednici!?
Ovo je cirkus koji ne gostuje nigdje - sve je tu, na jednom mjestu. On, njegova porodična Laburistička stranka sa svitom “ludaka”. Šatra je postavljena, predstava tek počinje.
Protiv svoga naroda
Fikret Abdić rođen je 29. septembra 1939. godine u Donjoj Vidovskoj kod Velike Kladuše. Bio je direktor bivše jugoslavenske fabrike “Agrokomerc”, a za vrijeme rata vođa paradržave “Autonomna pokrajina Zapadna Bosna” (tzv. APZB). Prvi je predsjednik Demokratske narodne zajednice (DNZ). Suđen je u mjeničnoj aferi “Agrokomerc” 1987. godine i bio je u zatvoru do 1990., kada je nakon izlaska iz zatvora pristupio SDA. Na prvim demokratskim izborima za člana Predsjedništva BiH osvojio je najveći broj glasova kao predstavnik Bošnjaka, ali je tu poziciju prepustio Aliji Izetbegoviću.
U septembru 1993. godine u Velikoj Kladuši je formirao zloglasnu “APZB” i počeo otvorenu saradnju s četnicima, a protiv Petog korpusa Armije RBiH i svoga naroda. Nakon poraza njegove paravojske 1994., uz pomoć Martićevih falangi ponovo je osvojio Veliku Kladušu i proglasio “Republiku Zapadnu Bosnu”, ali zakratko. Nakon novog poraza pobjegao je u Hrvatsku. Godine 2002. na sudu u Karlovcu osuđen je na maksimalnih 20 godina za ratni zločin, a 2005. Vrhovni sud Republike Hrvatske “skinuo” mu je pet godina robije. Abdić je suprug domaćice Fazile i ima četvero djece.
