Novi generalni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Gutereš (Guterres) je Portugalac, ali je više deklarirani socijalista, po rođenju katolik, koji se, dok je bio na čelu Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice (2005.- 2015.), borio i za prava muslimana. Moglo bi se reći da je on autor rečenice koju u svojoj predsjedničkoj kampanji uveliko rabi Hilari Klinton (Hillary Clinton): “Kad ljudi kažu da ne mogu primiti sirijske izbjeglice zato što su oni muslimani, time pomažu efektivniju regrutaciju radikala”.
Novo vrijeme
No, osim humanističkih i svojih dubokih ideoloških - socijalnih uvjerenja, ovaj bivši premijer Portugala u dva mandata (od 1995. do 2002.) predstavnik je one tihe diplomatije koja iza sebe nema moćne armade, pa upravo zato mora birati riječi. I češće spiritualno nego oružjem braniti svoje stavove.
To su oni ljudi, rekao bi Mark Tven (Twain), američki pisac iz jednog drugačijeg (19.) stoljeća, koji se bore za svakodnevni napredak, a ne za odloženo i često nedostižno savršenstvo. Dobro ne smije postati žrtva perfekcije.
Izbor intelektualno vrlo jasnog i primjetno određenog Gutereša za nasljednika dobroćudnog Korejca Ban Ki-muna (Ki-moon) potvrda je i da je bipolarnom, a još više unipolarnom svijetu došao kraj. Ne važi više ona Reganova doktrina o rušenju Gvozdene zavjese: “Reći ću vam našu (američku) strategiju o Hladnom ratu: Mi dobivamo, oni (Rusi) gube”.
Sve je manje igre na sve ili ništa, iako je još dosta budala na sve strane. Uz pomućene moralne obzore u Evropi koja ostaje civilizacijska uzdanica Americi, vijest je prve kategorije kako su velike sile ili, nominalno, još stalnih pet s pravom veta (SAD, Kina, Rusija, Engleska i Francuska), odlučile da u izboru novog glavnog tajnika UN-a ne trguju ispod stola! Izgleda da je vrag doista odnio šalu.
Gutereš: Predstavnik tihe diplomatije
Kako drugačije tumačiti da su Rusi, koji su od samog starta u utrci za prvog čovjeka UN-a imali nekoliko “konja”, stalno na prve četiri pozicije otkako je ovog ljeta krenuo ozbiljni proces selekcije, odlučili da doista glasaju za najboljeg.
Oni koji su Gutereša, poput pisca ovih redova, imali prilike čuti uživo, znaju da se radi o veoma duhovnom, čovjeku iskričavog uma, koji brzo reagira i ne skriva svoje misli iza tuđe politike. Za razliku od Ki-muna, koji je za deset godina svog duplog mandata rijetko kome otvorio dušu. Zamislite kako je uopće bilo moguće da na pragu nekog novog hladnog rata Amerika i Rusija, poslije Sirije, Alepa, Ukrajine i Krima, progovore jednim glasom o novom čelniku odavno posrnulog UN-a. Valjda da bi se taj rat izbjegao.
Popuštanje na pomolu
Odmah nakon Gutereševog izbora, američka ambasadorka u UN-u Samanta Pauer (Samantha Power) uknjižila je i svoj stav o tome. Između 13 kandidata za koje smo mi, novinari, znali ili nagađali da su nečiji “igrači”, veliki su, ipak, racionalno prelomili koplje oko Gutereša, kao da otvaraju vrata novog detanta (popuštanja).
- Na kraju je to bio samo kandidat čiji su iskustvo, vizija i svestranost u mnogim oblastima dokazano nesavladivi - rekla nam je Samanta Pauer.
Nesavladivost i sposobnost, iako političar govori to što misli, je ocjena koju je u Guterešov portfelj upisao i ruski ambasador Vitalij Čurkin. Taj, bez obzira na sve, briljantni diplomata iz UN-a pravdao se što Rusi nisu podržali nekog iz istočne Evrope. I što svakom drugom ko nije iz tog regiona nisu fakturirali veto, kako su to neki očekivali.
Tako su kratkih rukava ostali Vuk Jeremić, Irina Bokova i Miroslav Lajčak.
Čurkin, kojeg američki i mnogi drugi novinari tretiraju kao predstavnika agresorske sile u Siriji upirući prstom u njega zbog svega što se događa u Alepu usljed bombardiranja ruskih aviona, zatražio je čak poseban moralni kredit za rusku diplomatiju, jer Moskva je svjesno odustala od istočnoevropskog kandidata za prvog čovjeka UN-a.
Usput, ovaj ruski diplomata se nada da će naredne godine zamijeniti Amerikanca Džefrija Feltmana (Jefrrey) na mjestu podsekretara za politička pitanja u novoj administraciji UN-a.
O Guterešu je, moglo bi se reći, prevladala neka ad hoc zajednička pamet da se poslije toliko godina mentaliteta potrčka, nezamjeranja ili čak dodvoravanja velikim silama generalnih tajnika UN-a, izabere neko ko unaprijed zna, čak i prije nego što čuje svoje (regionalne) savjetnike.
Oni koji ga nisu podržali vjerujući do kraja kako će s Amerikancima i Rusima, uz šutljive, ali u ovom procesu konstruktivne Kineze, ipak nešto istrgovati, već su se pokajali. Poput njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je preko Vladimira Putina za čelnicu UN-a pokušala instalirati bugarskog aparatčika, potpredsjednicu Evropske komisije Kristalinu Georgijevu. Merkel je zanemarila i utjecaj francuskog predsjednika Fransoa Olanda (Francois Hollande), te njegovu solidarnost sa socijalističkim kolegom; Pariz je od prvog do posljednjeg dana podržavao Gutereša.
Nije mala ni uloga Britanaca koji u Portugalcu svakako vide neutralniju figuru od funkcionerke EU, jer u martu 2017, zbog Brexita kreće njihovo postbrakorazvodno nagađanje s Briselom.
Znači li, pak, dolazak Gutereša na čelo UN-a da vrijeme i utjecaj Angele Merkel neumitno prolaze, usputno je pitanje koje, naravno, govori o samoj suštini.
- Na kraju krajeva, sljedeći generalni tajnik bit će vrednovan po njegovim sposobnostima da se usprotivi silama koje su ga izabrale, bilo da se radi o problemima u Siriji, Jemenu, Južnom Sudanu, izbjegličkoj krizi, klimatskim promjenama ili bilo čemu drugom - primijetio je ispravno Luis Šarbone (Louis Charbonneau), UN-ov direktor „Human Rights Watcha“.
