Edvin Giltej (Edwin Giltay - 47), holandski pisac, autor je prošle godine zabranjene knjige “De doofpotgeneraal” (“General zataškavanja”), jedne od rijetkih zabranjenih u historiji zemlje ponosne na široke slobode. Knjiga govori o holandskom bataljonu u Srebrenici čiji je jedan pripadnik zabilježio zločine u bazi u Potočarima jula 1995. godine, ali je fotorolna kasnije nestala bez traga u laboratoriju u Hagu.

Nedavno je Giltej objavio drugo, prošireno izdanje jer je prvo razgrabljeno nakon šokantne sudske zabrane. Iako je riječ o tzv. špijunskom skandalu (“Casema aferi”), koji se desio u prostorijama holandskog internet-provajdera “Casema”, centralno mjesto su, navodno, nestale i zagubljene fotorolne napravljene u kampu holandskog bataljona (Dutchbat) u Potočarima, u dramatičnim danima genocida u Srebrenici.

Neželjeni svjedok

Autor uzbudljivog “non fiction” špijunskog trilera rado se odazvao pozivu da govori za “Dnevni avaz” jer je i sam tokom pisanja knjige kao i za potrebe odbrane na sudu postao blizak s tragedijom srebreničkih Bošnjaka s kojima danas dijeli iskrenu bol.
 
U intervjuu za naš list Giltej govori o knjizi kojoj je u aprilu ove godine ukinuta sudska zabrana, a glavna tema ove kompleksne priče su “nestale” srebreničke fotorolne.

Zašto je Vaša knjiga izazvala toliko nemira u Holandiji da je i sam sud morao arbitrirati?

- Prije svega, činjenica je da sam ja holandski državljanin koji je bio neželjeni svjedok jednog vojnoobavještajnog skandala u mojoj zemlji. Riječ je o internoj borbi unutar vojnoobavještajnih struktura: jedne grupe koja je htjela zloglasne fotorolne iz Srebrenice držati skrivene, dok su se drugi zalagali za istinu o tome i trudili da ona izađe u javnost. Ova bitka se vodila preko moje i glava mojih kolega u jednoj holandskoj firmi. Znate, ko god je imao mučna iskustva s agentima tajne službe nije mu svejedno o tome pričati.

Također, teško je bilo sve “puzle” postaviti na njihovo mjesto. Opservirao sam špijunske intrige na mom poslu uz veliku dozu zbunjenosti i, priznajem, imao sam poteškoća da ispričam moju priču. I, na kraju, kada sam se već našao u središtu svih tih obavještajnih faca, mnogih informacija koje su kolale u vezi s tim skandalom zataškavanja fotorolni iz Srebrenice pa tako dolazile i do mene, odlučio sam u cijelu aferu dublje proniknuti i objaviti knjigu. Knjiga “De doofpotgeneraal” objavljena je 2014. godine i dobro je prihvaćena.

Mediji su pisali o njoj, a godinu kasnije glavni lik iz knjige, bivši zapovjednik kopnenih snaga, general Van Bal (Baal) izjavio je kako sam sve izmislio, a bivši špijun ministarstva odbrane pokrenuo je potom sudsku parnicu. Ipak, Sud u Hagu u aprilu ove godine presudio je da je moja knjiga bazirana na dovoljno činjenica. General Van Bal i vojna tajna služba (MID) sada su osramoćeni.

Jeste li otkrili šta se tačno nalazilo na spornim fotorolnama?

- Ne, ali je općepoznato da su na tim zloglasnim, zataškanim fotorolnama fotografije ubijenih Bošnjaka Srebrenice. Te fotografije su snimljene dva dana nakon pada grada. One pokazuju da je Dutchbat još i prije nego što je počeo pokolj naroda znao da Srbi egzekutiraju Bošnjake. Također, tamo bi se mogle nalaziti fotografije vojnika Dutchbata koji su pomagali Srbima u deportaciji bošnjačkoga stanovništva.

“Casema afera” koštala je posla šefa MID-a i jednog visokopozicioniranog nižeg zvaničnika. Jeste li Vi tada čuli nešto novo o srebreničkom genocidu i stidite li se kao obični Holanđanin uloge Dutchbata?

- Jedan agent MID-a informirao me je na mom radnom mjestu tada u “Casema” da je fotorolna jednostavno zataškana da bi se holandski veterani iz Srebrenice kasnije zaštitili na teniskom terenu ili u kafani. Kao, nakon publiciranja fotografija oni bi se u slobodno vrijeme nekada mogli suočiti s prijateljima i biti propitivani o njihovoj ulozi u srebreničkoj drami, a to bi bilo neugodno za njih. Istina je potresna: fotodokazi jednog genocida zataškani su u ladicama tako da bi veterani mirno i neometano popili čašu piva u kafani.

Njihov zadatak kao UN posmatrača ratnih zločina nad muškarcima koje su morali štititi postao je očigledno manje bitan od zaštite njihove reputacije kod prijatelja. Ispada da holandskom ministarstvu odbrane rasvijetliti jedan genocid apsolutno nije prioritet. Ne, u pitanju je stvaranje slike i njegovanje dobrog imena naših momaka, o tome se radi.  

Naravno, mene je užasno stid kao Holanđanina postupka vojnika Dutchbata. Kraljevske kopnene trupe trebale su narediti vojnicima da Bošnjake, u slučaju napada, zaštite od bosanskih Srba. Ministarstvo odbrane je njih trebalo osposobiti da ispune tešku misiju, ali je prioritet bio sigurnost Dutchbata, koji je spašavao vlastitu kožu.

Uzgred, moja kritika nije upućena individualno vojnicima Dutchbata. Odgovorno lice po zapovjednoj strukturi koje je trebalo štititi Bošnjake je Hans Couzy, komandant kopnenih trupa, i njegov zamjenik Ad van Bal (Baal). Oni nisu uradili svoj posao. Pazite, holandski vojnici ipak rade što trebaju, prave fotografije, filmuju šta se zbiva, a vojno rukovodstvo je to koje zataškava dokaze. Ministarstvo odbrane je napravilo nešto još gore, da danas, više od 20 godina nakon svega, još ne nudi odgovore na brojna pitanja. Naprotiv, mnogi veterani Dutchbata koji sada otvaraju tu knjigu su od tajne vojne službe zastrašivani, kako su mi i sami rekli. Ako si u ovoj zemlji tako nezgodan svjedok, riskiraš da se država okrene protiv tebe. Tako pokušavaju uzdrmati stubove na kojima stoji vaš život kao što su finansije, partner, posao i prijatelji. Pritisak je takav da te prisile da šutiš. Ja ipak mogu kao građanin o tome pričati.

Previše laži

Je li Srebrenica i dalje nacionalna trauma za Holandiju, kako tvrdite u knjizi, i šta je rješenje?

- Apsolutno. Taj proces je težak jer se u Holandiji o Srebrenici puno lagalo. U svakom slučaju, suštinski je da Ministarstvo odbrane pokaže transparentnost. Osim toga, oni neće moći dugo zloupotrebljavati tajnu službu da ušutkaju kritički opredijeljene vojnike i građane koji vlastitu priču o Srebrenici žele podijeliti s javnošću.

Puno vojnika Dutchbata bilo antimuslimanski nastrojeno?!

Zanimljiv dio u knjizi je i onaj gdje Vaš povjerljiv izvor iz tajne službe BVD, današnje AIVD, tvrdi kako je prešućeno ministru da je puno vojnika Dutchbata bilo deklarirano kao antimuslimani, iako je njihov zadatak bio da zaštite Bošnjake.

- To je rekao sam ministar odbrane Frank de Grave 1999. godine. Sve je prešućeno preko najviših zvaničnika MID-a, a kasnije se ispostavilo da je to bio razlog otkaza. Iskreno, mene taj njihov antimuslimanski stav ne iznenađuje. Holandija je u 1995. godini već imala problem loše integracije stranaca, posebno Marokanaca. Prema mom mišljenju, ovdje je manje problem sam islam. Više je kulturološki problem.

Arhivi tajnih službi

Ako su zataškane, gdje su te fotorolne, hoće li ikada biti prezentirane javnosti?

- Mislim da je nedavno Peter Ruten (Rutten) iz specijalnih policijskih snaga koje su vodile istragu o fotorolnama izjavio da je to u “nekom od arhiva” pohranjeno. Ista sudbina mogla bi biti i s izrađenim fotografijama. Dalje, mislim da je Simon van der Sluijs, advokat majki Srebrenice, nedavno na promociji moje knjige rekao kako je načuo da su fotorolne u arhivu tajne službe AIVD u Zutermeru.