Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić u intervjuu za European Western Balkans (EWB) govori o koracima i izazovima koji čekaju Bosnu i Hercegovinu nakon što je Vijeće za opšte poslove EU prihvatilo njenu aplikaciju za članstvo.

Dobili smo zeleno svjetlo od Evropske unije. Aplikacija BiH za članstvo je prihvaćena, sljedeći korak je dobijanje upitnika. BiH je 2012. godine dobila pilot pitanja. Možete li na osnovu njih, kao i osnovu iskustva susjednih država, pretpostaviti moguće pitanja? Koliko očekujete pitanja u upitniku, te shodno tome, za koliko BiH može završiti taj proces? Da li očekujete posebne poteškoće oko određenih pitanja, odnosno na kojima od njih očekujete da ćemo se najviše zadržati?

- Prvo želim kazati da sve čestitke idu građanima i institucijama Bosne i Hercegovine jer je riječ o jednom poslu koji je urađen unutar jako dobre saradnje i koordinacije između Vijeća ministara i svih drugih institucija u BiH. Bio je to jedan vrlo ozbiljan, vrlo kompleksan i vrlo zahtjevan posao, s ozbirom na činjenicu da je dugo vremena evropski put BiH bio blokiran, kao i imajući u vidu činjenicu da je unutar ove faze provođenja Reformske agende uistinu postojalo nekoliko dosta zahtjevnih uvjeta koje je BiH morala ispuniti. Činjenica da smo to uradili u jednom dosta optimalnom, pa mogu kazati i ubrzanom roku, govori upravo u prilog argumentaciji na Vaše pitanje, a to je da su bh. institucije ipak kredibilne i sposobne da odgovore i na najzahtjevnije izazove na putu evropskih integracija, jer u vezi sa evropskim integracijama još uvijek postoji jedan prihvatljivi nivo konsenzusa unutar BiH.

Mi ne znamo koliko ćemo pitanja dobiti kada je riječ o upitniku za BiH. Na bazi iskustava iz regije, pretpostavka je da će to biti između dvije i tri hiljade pitanja. Međutim, samo uređenje BiH je dosta kompleskno, i vjerovatno će zbog toga i biti određen broj dodatnih pitanja. Pitanja će biti vezana za sve sfere živote i sve sektore, sve teme uopće unutar BiH. A imajući u vidu naše složeno ustavno uređenje, naravno da će trebati puno koordinacije, puno strpljenja i puno stručnosti da na adekvatan, pravoremen te prije svega stručan i za Evropsku komisiju prihvatljiv način odgovorimo na pitanja. Kao što sam rekao, pitanja će se odnositi na razne sfere, od obrazovanja do okoliša, poljoprivrede, sudstva, naših kapaciteta u smislu inspekcijskih organa, pravosudnih organa itd. Od onih najobičnijih, najjednostavnijih pitanja na koja ćemo odgovoriti samo određenim brojevima, do onih vrlo složenih pitanja, u kojima ćemo morati prezentirati i nivo legislative sa kojom raspolaže BiH, te prevesti tu legislativu na engleski jezik. Riječ je o najmanje 20 do 30 hiljada stranica koje ćemo morati prevesti. Zatim, na koji način i u kojem kapacitetu se ta legislativa provodi u samoj praksi. Naravno da kompletan proces neće ići potpuno jednostavno, kao što u BiH ništa nije jednostavno. Međutim, pozivam se prije svega na dijalog i strpljenje koji su uvijek dobri instrumenti za rješavanje problema u BiH, a i na činjenicu da ćemo se unutar formiranih radnih grupa koje će početi raditi posvetiti prije svega stručnim i tehničkim pitanjima. Suština je da će naše radne grupe biti sastavljene od ljudi koji dolaze iz sfere struke, da će nam pomagati u tim poslovima i predstavnici EK, da ćemo moći pokupiti pozitivna iskustva i prakse iz susjedstva, prije svega od zemalja koje su prošle taj put, naprimjer Slovenije, Hrvatske, pa i Srbije, i činjenica da rad u takvim grupama ne bi trebao biti opterećen bilo kakvim političkim, nego dominantno i fokusno tehničkim i stručnim pitanjima. Zato sam siguran da ćemo u velikom broju tih pitanja i općih segmenata to uraditi pravovremeno i na stručan način, ali vjerovatno će se pojaviti par tema oko kojih će trebati i dodatno, pa ako treba i političko usaglašavanje.

Koje su to teme?

- U svim onim oblastima u kojima su podijeljene nadležnosti. Stvar treba da bude potpuno iskoordinirana jer mi prema Evropi moramo govoriti jednim glasom, moramo imati jednoobrazni pristup i metodologiju odgovaranja na takva pitanja. Moramo razumjeti konačno u Bosni i Hercegovini da mi ulazimo u Evropu i da se mi  priključujemo Evropi, a ne priključuje se Evropa Bosni i Hercegovini. Dakle, Evropa neće mijenjati svoja pravila nego se mi moramo uskladiti sa direktivama i pravilima Evropske unije. To usklađivanje u nekim kasnijim fazama mora biti jednoobrazno i jednovremeno. Sve vlade u BiH će morati, naprimjer, određenu direktivu vezanu za okoliš ili poljoprivredu, ili za bilo koju sferu, usvojiti u istovjetnom tekstu. Nećemo imati mogućnost da mi mijenjamo dikretivu Evropske unije. Zato ćemo do sazrijevanja takvog razumijevanja evropskih procesa vjerovatno u prvim fazama imati problema, a onda će nam poslije postati potpuno jasno da moramo imati iste standarde, iste principe, isti nivo kvalitete ako želimo da budemo dio evropskog prostora i ako i dalje želimo da, naprmjer, izvozimo naše proizvode na evropsko tržište.

U izjavama nakon odluke Vijeća za opšte poslove EU, naveli ste i kako vjerujete da ćemo do kraja 2017. godine dobiti status kandidata za članstvo u EU. Međutim, državama u regiji za to je, od prihvatanja aplikacije, bilo potrebno u prosjeku dvije godine. Na čemu temeljite optimizam?

- Upravo na praksi iz regije. Možda oni koji su skeptični u vezi sa tim rokovima nisu dovoljno razumjeli dinamiku dobivanja kandidatskog statusa naših prvih susjeda ili zemalja u regiji. To u prosjeku traje do dvije godine, od momenta kada se preda aplikacija za članstvo. Mi smo aplikaciju predali u februaru ove godine, što znači da do kraja 2017. ističe taj rok od 20 ili 24 mjeseca. U Evropskoj uniji je stvoren pozitivna ambijent vezan za BiH. Činjenica je da BiH više nije zemlja u kojoj se u EU priča samo u smislu rješavanja problema nego je prepoznata kao zemlja koja je sposobna i kredibilna da realizira svoje obaveze. Bosna i Hercegovina je 20. septembra bila dobra, možda i najbolja, najpozitivnija vijest u EU toga dana, s obzirom na brojne probleme sa kojima se suočava Unija. Ja sam siguran da će taj ambijent na određen način, ne pokušavajući naravno reći da možemo preskočiti bilo koji dio procesa, ubrzati BiH u svim daljim fazama pristupa evropskim integracijama. Dakle, nakon što uspješno odgovorimo na upitnik, ne postoji nijedna prepreka za dobijanje kandidatskog statusa. Za ispunjavanje upitnika ćemo dobiti otprilike šest mjeseci. Eventualno, sa nekim dodatnim pitanjima i obrazloženjima, nekad to bude šest ili sedam mjeseci. Znog toga je jako važno krenuti u istinsku diplomatsku „ofanzivu“. Dakle, izlobirati ili objasniti stavove i stajališta BiH prije svega našim prijateljima, članicama EU, a onda i svim drugim. Sasvim sam siguran da ćemo do kraja 2017. godine, 30 dana gore-dolje, imati status kandidata za članstvo u EU. To je drugi ili naredni važan događaj za BiH. Prvi je bio ovaj, sljedeći je kandidatski status i BiH. Investitori imaju sasvim drugu, novu, pozitivnu sliku i pozitivan podstrek za ulaganje u BiH i, konačno, otvaraju nam se brojni fondovi, što u konačnici znači nove benefite za BiH.

Kakav očekujete komentar EK nakon dostavljanja odgovora? Šta slijedi nakon toga? Državama u regiji je od kandidatskog statusa do punopravnog statusa članica EU trebalo najmanje šest godina. Sloveniji šest, Hrvatkoj i druže. Kako prognozirate napredak BiH? Nakon odluke Vijeća za opšte poslove EU, poprilično optimistično ste izjavili da ćemo uskoro živjeti u BiH koja će biti članica Evroske unije.

- Ja sam i dalje sasvim siguran da ćemo mi živjeti, posebno mlade generacije koje će biti nosioci takvih procesa, u BiH koja će biti članica EU i koja će, u konačnici, sigurno biti članica i euroatlantskih integracija. Dakle, od momenta kada predamo naše odgovore na pitanja iz upitnika, EK može postaviti set dodatnih pitanja o onim temama za koje će možda trebati dodatna obrazloženja. Takva je bila praksa u regiji. Taj novi set bično broji nekih 400 ili 500 pitanja. Suština je da naša pitanja budu odgovorena na bazi argumenata i struke. Provjera o kojoj ste vi maloprije govorili, jedna vrsta generalne probe od nekih 300 pitanja, je ocijenjena od EK kao jedan nivo dobrog, odnosno solidnog odgovora koji je prihvatjiv Evropskoj komisiji. Dakle, već imamo praksu, znamo na koji način bi to trebali raditi. Mi smo se u Vijeću ministara već pripremili, usvojili smo jedinstvenu metodologiju putem koje ćemo jednoobrazno odgovoriti na pitanja, etablirali smo jedan informacioni sistem, formiraju se tijela u skladu sa mehanizmom koordinacije, pripremaju se prevodilačke službe koje će morati raditi paralelno sa drugima... Mi ćemo kada dobijemo upitnik, a to će biti za nekih šest ili sedam sedmica, biti potpuno spremni da istog dana počnemo odgovarati na pitanja. Kada Evropska komisija kaže OK, mi prihvatamo vaše odgovore, onda priprema mišljenje u kojem će dati preporuku za kandidatski status. Osim te, može dati drugu važnu preporuku, i upravo je to konekcija sa jakom diplomatskom aktivnošću i lobiranju o kojima sam govorio, a to je preporuka za otvaranje poglavlja. Ako to uspijemo dobiti, onda se mi praktično u 2018. godini nalazimo skoro rame uz rame sa zemljama u našem najbližem susjedstvu, odnosno regiji. 

Neke zemlje iz susjedstva postale su kandidati ali nisu otpočele pregovore. Može li BiH zapeti na istom koraku?

- Naravno da možemo ako i dalje pojedinci ili partije u BiH budu razmišljali u dimenzijama referenduma, u dimenzijama povratka u devedesete, i mobilizacije na nekim novim hegemonističkim idejama. Onda naravno da možemo zapeti. Ali, u ovom trenutku takvi ljudi su usamljeni. Oni zaista predstavljaju jedno usamljeno ostrvo unutar regije i Evrope koja poštuje demokratske standarde, koja poštuje vladavinu prava. Ja sam se sastao sa svim najvažnijim evropskim dužnosnicima više puta i svaki put sam dobio vrlo jasno poruku da su vrata Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu otvorena, da će nam oni značajno pomoći u tome. Mi tamo imamo ogroman broj istinskih prijatelja. Evo da ne nabrojamo sve, da uzmemo samo kao primjer gospođu Mogherini (Federica, visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku) i gospodina Hahna (Johannes, evropski komesar za politiku susjedstva i pregovore o proširenju) koji vrlo predano, konzistentno, zajedno sa nama rade na putu evropskih integracija BiH. Neće takve evropske institucije niti evropske snage, neće ni probosanskohercegovačke snage, proevropske snage u BiH, dozvoliti na nadvladaju retrogradne ideje. BiH treba evropsku budućnost, treba ekonomski razvoj, nova radna mjesta, dobro obrazovanje, inkluziju, mobilnost... To je ono što traže mladi ljudi. Neka se postavi takvo pitanje uz bilo kakva retrogradna, referendumska pitanja. Neka pitaju te mlade ljude da li žele referendume ili žele radna mjesta, dobar život, biti građani Evrope. Odgovori su potpuno jasni.

Napredak je do sada kočio partikularni interes političkih aktera koji etablirajući svoje političke interese koče integraciju u EU. Vijeće za opšte poslove Evropske unije pozvalo je Evropsku komisiju da, prilikom razmatranje aplikacije BiH, posebnu pažnju posveti rješavanju pitanja „Sejdić-Finci“, čije su rješavanje upravo kočili partikularni interesi. Osim predmeta „Sejdić-Finci“ i „Zornić protiv BiH“, postoji i presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju predmeta Ilijaza Pilava protiv BiH, u kojoj je istaknuta diskriminacija određenih konstitutivnih naroda na entitetskom nivou. Koliko će teško biti provesti navedene presude s obzirom na unutrašnjopolitičke okolnosti u BiH, te kada i na koji način očekujete da će one biti provedene? Određeni politički faktori i dio javnosti plašili su se da se provođenjem presude „Sejdić-Finci“ stvara famozni treći enitet unutar BiH. Postaju li na ovaj način evropske integracije talac partikularnih interesa i ciljeva političkih aktera?

- Imamo više relevantnih činjenica koje moramo uzeti u obzir kada razgovaramo o vrlo kompleksnoj temi koja, naravno, može značajno unaprijediti kvalitet odnosa i funkcionalnost BiH, ali isto tako, ako se ne obrazloži na dovoljan način, ako ne upoznamo sve institucije i građane o krajnjim ciljevima i namjerama, može izazvati velike probleme. Zaista je krupna ideja u BiH kada se kaže „ustavne promjene“. Ako se uđe u sferu spinovanja neke ideje, onda ona ode u sasvim drugom pravcu. Vratimo se na činjenice. Činjenica je da imamo presudu „Sejdić-Finci“, činjenica je da postoje presude o kojima ste Vi govorili, „Zornić protiv BiH“, „Pilav protiv BiH“, što govori o nekoliko bitnih stvari. Prvo, „Sejdić-Finci“ nije vezan za diskriminaciju konstitutivnih naroda, nego ostalih, pa se putem „Sejdić-Finci“ ne mogu rješavati pitanja ravnopravnosti konstitutivnih naroda, nego se rješava pitanje ostalih. S druge strane, sve mora biti bazirano na nekoliko bitnih činjenica. Mi moramo poštovati Ustav i ustavne kapacitete unutar BiH, a s druge strane sasvim otvoreno govoriti o mogućim diskriminacijama bilo kojeg naroda u BiH. Bošnjaci se osjećaju diskriminirani u Republici Srpskoj, Hrvati govore o mogućoj diskriminaciji unutar Federacije BiH, Srbi govore nešto drugo itd. Stvari trebamo staviti na sto, sasvim otvoreno, na bazi demokratskih standarda riješiti pitanje jednakopravnosti naroda i građana u ovoj državi. Naravno da je dogovor moguć. Moguć je ako se krene na bazi dokumenata o kojima sam govorio. Ali ako bilo kakav dijalog krene sa maksimalističkih stavova, u kojem oni koji pregovaraju odmah iskopaju rovove i stave šljemove, onda naravno da je dogovor vrlo teško i skoro nemoguće postići. Dogovor se može postići na bazi ključne premise u BiH, a to je da ne možete tražiti zaštitu svog naroda tako što ugrožavate druge. Potpuno je razumljivo da svako traži zaštitu svog naroda. Ali ne vidim da iko, unutar razgovora o zaštiti svog naroda, priča o potrebama drugog naroda. Svi narodi u Bosni i Hercegovini moraju biti potpuno jednakopravni i moraju imati potpuno jednakopravan pristup institucijama, resursima i svim kapacitetima ove zemlje. Ako to bude bazna premisa, onda naravno da je dogovor moguć.

BiH imala je problema i oko konačnog usvajanja mehanizma koordinacije, na koji je bilo dosta i kritika od određenih političkih faktora, ponajviše zbog pitanja uloge kantona. Kada će tijela uspostavljena usvajanjem mehanizma koordinacije konačno zaživjeti, da li ćemo biti spremni komunicirati sa EK „jednim glasom“?

- Osnovna premisa na kojoj je zasnovan mehanizam koordinacije je upravo ta da BiH jednim glasom govori prema EU. To znači da će svi dokumenti koje budemo prezentirali prema Evropskoj uniji biti produkt zajedničkog rada. Organi, odnosno sva tijela predviđena mehanizmom koordinacije će biti formirana i zaživjet će prije nego što upitnik dođe u BiH. Tako da ćemo, u tom smislu, barem u onom kapacitetu tijela koja nam trebaju za rad na upitniku, biti potpuno spremni da počnemo odgovarati na pitanja. Ali to će generalno biti tijelo i za sve druge procese koji slijede, od  screeninga našeg stanja i usklađenosti našeg zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU, pa do otvaranja pojedinih pregovaračkih poglavlja. Prema tome, u mehanizmu koordinacije nema ništa nejasno. Ne postoji ništa što nije potpuno usklađeno sa trenutnim ustavnim nadležnostima BiH. Ako i kada se promijene ustavne nadležnosti, ako dođe do ustavne promjene, onda ćemo promijeniti i mehanizam koordinacije. Ali promjena ustavnih nadležnosti će značiti promjenu desetina drugih zakona, akata, pravilnika itd.

Prije zaključaka Vijeća za opšte poslove EU, održali ste, zajedno sa entitetskim premijerima Fadilom Novalićem i Željkom Cvijanović, sastanak sa predstavnicima EU, tokom kojeg su oni istakli „impresivan napredak“ BiH u provođenju Reformske agende. Ipak, statistike pokazuju da je BiH prema istim parametrima, naprimjer nezaposlenosti mladih, među posljednjim u regiji. S obzirom na statistiku, kao i političku situaciju o kojoj smo već govorili, smatrate li da je EU malo i nerealna kada je u pitanju napredak BiH?

- Takvu ocjenu su dali predstavnici međunarodnih institucija, nisu dali predstavnici bh. vlasti i zbog toga je, čini mi se, ona prihvatljivija našoj javnosti. Prihvatljivija je zato što je rekao neki stranac, a nisu rekli domaći dužnosnici. To na neki način govori i o aktuelnoj situaciji unutar samog medijskog i javnog prostora. Ukoliko bi htjeli vrlo slikovito odgovoriti na pitanje koje ste postavili, to bi izgledalo ovako. Imamo na nekom štandu na pijaci lijepo hrpu prekrasnih jabuka, od kojih negdje u nekoj sredini, nekom kraju jednu koja je malo, eventualno, počela da truhne, a kamera se fokusira isključivo na nju i  kaže se „pogledajte, ovo su te jabuke“. Zanemarujući ovamo  stotinu kilograma prekrasnih jabuka. Mi smo iznijeli barem 30 različitih podataka, od kojih jeste najzabrinjavajući podatak o nezaposlenosti mladih i ja ga uvijek posebno istaknem i fokusiram se na njega kao najvažniji makroekonomski problem BiH na kojem moramo početi raditi. Ali ne bi nikako štetilo ako bi svi skupa bili malo veći optimisti i ako bi posmatrali procese tako da je čaša do pola puna. Ne mora ona uvijek u BiH biti do pola prazna. Recimo da je ovaj put čaša zaista do pola puna. Mjere koje su rađene unutar ekonomske Reformske agende su već sada rezultirale činjenicom da su naši vitalni ekonomski parametri najbolji u regiji, bez obzira na kompleksnost političke i druge situacije koju imamo. Naš GDP je bio u 2015. godini 3,1 i ove će godine biti toliki. Imamo veliki porast izvoza, imamo značajno smanjenje uvoza, značajno smanjenje vasnjkotrgovinskog deficita, koje će u ovoj godini biti veće od 10 posto, nalazimo se među deset država svijeta sa najvećim porastom turizma u posljednjih 12 mjeseci, imamo konstantan porast industrijske proizvodnje, posebno u onim segmentima gdje imamo tradicionalno dobar kvalitet industrijskog proizvoda i kvalitet radne snage u samoj industriji. U konačnici, za 16 mjeseci je otvoreno više od 25.000 radnih mjesta. Riječ je o, uistinu, kako su to rekli predstavnici EK, EU i međunarodnih finansijskih institucija, „impresivnom napretku“, imajući u vidu stanje koje su od prije 20 mjeseci u BiH.

Da li je to dovoljno, naravno da nije. Kada će se to značajnije osjetiti, kada će to osjetiti svaka bh. porodica? Naravno da moramo nastaviti ovakav rast u ovoj, a u idućoj godini moramo imati rast veći od 3,5 - 4 posto, mora doći do zapošljavanja najmanje 50 ili 60 hiljada ljudi u narednim godinama, da bi se osjetio taj ekonomski napredak. Ali sve stvari u ovom trenutku idu u dobrom pravcu. Mi smo definisali naše najvažnije sektore, definisali smo prioritete i brojne projekte. Upravo sada radimo na tome da naše prirodne i ljudske resurse stavimo u funkciju ekonomskog razvoja BiH. Značajno je unaprijeđeno poslovno okruženje, rastu domaće investicije, raste i zainteresiranost stranih investitora za BiH. Nedavno istraživanje unutar više od 70 stranih kompanija u BiH je pokazalo da 78 posto njih razmišlja o proširenju svojih proizvodnih kapaciteta, a više od 86 posto o zapošljavanju novih ljudi. To znači da su počeli na ispravan način razumijevati poboljšanje poslovnog okruženja, ubrzanje svih administrativnih procedura. Mi ćemo i ove godine, upravo zbog rada na tome, porasti na ranking listama nekih bitnih parametara kao što je „doing bussines“ i sličnim...

Dakle, BiH ide u pravom smjeru. To što nas s vremena na vrijeme političke okolnosti, politička prepucavanja i predizborne kampanje zaustave ili uspore takvu dinamiku, je pitanje naših unutrašnjih odnosa. Za mene je greška, više puta sam ponovio i sad ću, što lokalni izbori nisu odgođeni i održani zajedno sa Općim 2018. godine. Time bi izvršne vlasti, prije svega izvršne vlasti, dobile period od najmanje 36 ili 40 mjeseci jednog rada koji ne bi bio opterećen predizbornom kampanjom, koji ne bi bio opterećen stalnim zaustavljanjem projekata zbog predizbornog utiska. Upravo ti česti izbori, činjenica da se stalno nalazimo u predizbornim kampanjama, u nekoj predizbornoj atmosferi, onemogućavaju aktivan i kvalitetan rad izvršnih vlasti te onemogućava dublje i značajnije reforme. O tome se mora unutar BiH vrlo ozbiljno razmisliti. Lideri političkih partija moraju sjesti i donijeti odluku da se prekine ovaj tako česti ciklus izbora koji ruinira kapacitete, efikasnost i brzinu u, prije svega, ekonomskoj oblasti u BiH.

Snose li za to odgovornost političke parije? Jer su partije te koje više pažnje posvećuju predizbornim kampanjama nego nastavku rada?

- Naravno, političke partije snose ukupnu odgovornost. Političke partije trebaju biti generatori svih pozitivnih procesa u jednoj državi, posebno vladajuće. Iz vladajućih političkih partija dolaze ministri, direktori i drugi dužnosnici koji su zaduženi da generiraju pozitivne stvari i da generiraju i ubrzavaju pozitivne procese. Naravno da u tom smislu političke partije snose veliki nivo odgovornosti. Ali ja pozivam na prihvatanje jedne realne argumentacije. Uostalom, Vi i sami znate kakva je atmosfera nekoliko mjeseci prije izbora. Mi ovu izbornu kampanju nismo počeli 2. septembra, nego smo je počeli u aprilu ili već u martu. Već tada je krenula priča kako određene ozbilje reforme treba odgoditi do perioda nakon izbora jer se ne zna kako će utjecati na određene kategorije stanovništva. Taman kada završimo tu kampanju, već početkom 2018. je nova izborna godina. Izvršna vlast, svaka vlada koja dobije mandat od 48 mjeseci, ustvari efektivno radi 25 ili 30 mjeseci. Ostalo je opterećeno stalnim prepucavanjima oko izbora. Zbog toga govorim da je jako važno da se uistinu ti argumenti prihvate, analiziraju i da pokušamo napraviti neke normalne cikluse izbora, a to bi trebao biti ciklus od svake četiri godine.

Možemo li očekivati konkretniju pomoć EU, u smislu „zavrtanja ruke“, o čemu se nerijetko govori u javnosti u BiH?

- EU ne funkcionira na tim premisama, zavrtanjem bilo kakve ruke. Ona insistira na svojim principima, na svojim postulatima, a svi su utemeljeni na vladavini prava. Nama se, naravno, u BiH mnogo više žuri od bilo koga u regiji ili EU da što prije unaprijedimo stvari i završimo neke procese. Ali, Evropa neće odstupiti od svojih principa. Evropa Bosnu i Hercegovinu tretira kao jedinstvenu državu, državu koja ima svoj teritorijalni integritet i suverenitet. Ona neće ići tim principom separatnog kažnjavanja ili na bilo koji način „zavrtanja ruke“. EU želi pomoći BiH u onom trenutku i onim momentima kada ustvari mi sami sebi želimo da pomognemo. I taj će se princip nastaviti i dalje.

Program integrisanja, dokument kojeg su države iz regije izradile daleko ranije nego BiH, trebao bi dati plan usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije. Nažalost, ovaj krucijalni dokument za evropski put Bosne i Hercegovine još uvijek je u izradi. Kada očekujete da će proces izrade ovog dokumenta biti završen?

- Vjerovatno ćemo ići istim principom kao što su to radile zemlje u regiji. Dakle, paralelno ćemo raditi dio procesa za stjecanje kandidatskog statusa, a poslije toga će se ući značajnije u proces screeninga, odnosno analize usklađenosti našeg zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU. U regiji je, otprilike, taj proces ozbiljne analize, zajedno sa predstavnicima evropskih institucija, trajao oko 12 mjeseci. Tako da će taj proces otprilike i kod nas trajati toliko.

Je li već počeo proces?

- On ima neke svoje startne faze, ali će uistinu uslijediti poslije dobijanja kandidatskog statusa, kada će se toj fazi procesa potpuno posvetiti svi oni koji su prethodno radili na odgovorima iz upitnika i svim drugim fazama. Tada ćemo se potpuno posvetiti tome. Vidjet ćemo da li ćemo, kada dobijemo kandidatski status, doći i preporuka za otvaranje poglavlja. To može promijeniti model pristupa i može stvari značajnije ubrzati.

Jesmo li trebali ranije to završiti, kasnimo li?

- Smatram da kasnimo. Mi imamo zaista jedno nevjerovatno kašnjenje. Potpuno je bezrazložno BiH izgubila najmanje šest do sedam godina na evropskom putu. Godine 2008. je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Taj momenat potpisivanja sporazuma je već tada omogućavao da se podnese zahtjev za aplikaciju, slično kao što je uradila, naprimjer, Crna Gora. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je stupio na snagu praktično nekih sedam i više godina nakon potpisivanja, što je nevjerovatan gubitak vremena, bezrazložan. Naravno, ako bi ušli u neku dublju analizu vjerovatno bi našli razloge zbog kojih su pojedinci ili partije, vladajuće partije tog perioda, kočile evropski put BiH. Ali, ako se vratimo u taj period vidjet ćemo da je BiH bila korak ispred zemalja u regiji, zajedno sa Hrvatskom. U nekoj fazi evropskog procesa mi smo išli maltene paralelno sa Hrvatskom, pa smo počeli zaostajati za Hrvatskom ali smo još uvijek bili ispred i Makedonije i Albanije i Srbije i Crne Gore, a onda je iznenada, neobjašnjivo, na tako dug period od šest ili sedam godina zaustavljen evropski put. A to je uzrokovalo jednu vrstu potpune ekonomske stagnacije. Dakle, izgubili smo puno vremena i zato sad moram raditi minimalno duplo više i duplo brže da bi uhvatili ritam regije.

Šta se promijenilo u međuvremenu?

- Promijenio se politički ambijent, promijenila se i politička volja koja je u ovom trenutku, na nivou Vijeća ministara, potpuno pozitivna. Svi smo potpuno opredijeljeni za evropske integracije i nijedan jedini materijal koji se ticao evropskih integracija u 16-17 mjeseci ovoga saziva Vijeća ministara nije bio blokiran. Promijenilo se to da smo mi za tih 16 mjeseci završili onaj posao na koji smo čekali prethodnih sedam godina.

Kakva je situacija na nižim nivoima vlasti?

- Sada ću se zadržati na Vijeću ministara i entitetskim vladama. Ne postoji niti jedna vladajuća partija unutar tih vlada koja nije potpisala Izjavu o opredijeljenosti za evropske integracije. Vratimo se na tu izjavu Predsjedništva BiH, koju su podržale sve vladajuće partije i druge partije, koju su podržale oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Nemamo nijednu vladajuću partiju koja je u ovom trenutku, barem u izjavama, protiv evropskog puta. A i u konkretnom poslu, uz određene manje probleme i zastoje, evropski put se kreće. To znači da je Vijeće ministara kao ključni generator procesa evropskih integracija, svakako uz značajnu pomoć Predsjedništva i parlamenata, ali prije svega sa entitetskim vladama, omogućilo da se proces evropskih integracija stalno kreće, da ga pomjeramo sa mrtve tačke na kojoj smo ga zatekli. Stupio je na snagu SSP, usvojena je ekonomska Reformska agenda... Ne treba zaboraviti da je Reformska agenda maltene prvi dokument u posljednjih 15 godina koji je u istovjetnom teksu usvojen u vladama na svim nivoima u BiH. Krenula je njena kredibilna implementacija. Vijeće ministara je do sada, za godinu dana, implementiralo 55 posto svojih mjera, Vlada RS-a oko 52, a Vlada FBiH iznad 35 posto. Kumulativno, to je više od 40 - 45 posto. Sve to za 12 mjeseci, iako je Reformska agenda usvojena za četiri godine. Usvojen je Protokol na SSP, a znate koliko je izazvao problema i koliko je dugo čekao, usvojen je mehanizam koordinacije, u međuvremenu su završeni neki drugi važni, vrlo teški procesi, kao što je popis, i brojni drugi procesi u BiH. To govori o postojanju pozitivne političke volje. uz sve političke probleme koje imamo, a koji su izazvali dodatne turbulencije prije svega startom preizdborne kampanje, a i zbog nekih drugih ciljeva. Dakle, to se promijenilo. Promijenio se politički ambijent, političko ozračje. 

Prije i nakon podnošenja zahtjeva bilo je mnogo kritika iz civilnog društva na netransparentan način donošenja vitalnih odluka o evropskom putu BiH. Između ostalog, i na netransparentno usvajanje dokumenta o mehanizmu koordinacije u Vijeću ministara BiH. Kako planirate uključiti civilno društvo u narednim fazama procesa integracije u BiH?

- Naravno, tu ste potpuno upravu. Samo mala digresija, mehanizam koordinacije je bio jedan potpuno transparentan proces. Ne može biti obavijen tajnom dokument koji je objavljen u Službenim novinama BiH. Nešto tu predstavlja koliziju.

No, vratimo se civilnom društvu. To je jedan izuzetno važan segment općeg napretka i razvoja svakog društva, pa i bosanskohercegovačkog. Civilno društvo će biti izuzetno važna karika na našem putu evropskih integracija i mi vrlo brzo planiramo napraviti serijal sastanaka sa predstavnicima civilnog društva, predstaviti im kompletnu perspektivu evropskih integracija i sa njima dogovoriti koji su to aspekti, modaliteti i načini njihovog učešća u svakom od ovih procesa koji nas. Oni će zaista postati vrlo bitan instrument koji će raditi zajedno sa organima vlasti. Postat će korektivni faktor, ali i faktor koji treba da daje dobre preporuke, dobre sugestije, da nas usmjerava u pravom pravcu, da nam predstavlja i da nas upoznaje sa pozitivnim iskustvima koje oni imaju iz svog rada ili pozitivnim iskustvima zemalja u regiji. Mi ćemo formirati jednu sinergiju između organa vlasti i civilnog društva. Mislim da ćemo nastaviti zajedno koračati, kao partneri, u svim daljim fazama evropskih integracija.

Jedan od uslova EU je i razvoj regionalne saradnje. Kako ocjenjujete trenutni odnos BiH sa susjednim državama? Može li politička nestabilnost utjecati na privrednu saradnju?

- Mislim da su regionalni odnosi na području Zapadnog Balkana u uzlaznoj liniji. Mi se zaista kao predstavnici BiH trudimo da značajno unaprijedimo dobrosusjedsku saradnju, međusobno razumijevanje. Svjesni smo, naravno, svega onoga što se dešavalo u prošlosti. Prošlost se ne može zaboraviti, ali upravo na takvim iskustvima treba graditi budućnost. Procesi pomirenja su nešto što je od suštinske i ključne važnosti za regiju Zapadnog Balkana. Naravno, potrebni su hrabri potezi lidera koji vrlo često moraju ići i protiv dominantnih struja u zemljama Zapadnog Balkana, kako bi sami procesi pomirenja i saradnje stalno išli naprijed i bili podizani na jedan veći nivo. S vremena na vrijeme dođe do tzv. „varničenja“. Odnosi mogu ići jednom vrstom amplitudinalne krivulje, ali u konačnici svi smo opredijeljeni za mir i za stabilnost. Zato što smo svjesni da su to ključni faktori ekonomskog razvoja i evropskog puta. Postoje pojedinci koji uvijek podižu tenzije i svojom dosta neprimjerenom retorikom prave probleme unutar same regije. Tome svjedočimo vrlo često, pogotovo ciklučno prije i poslije nekih bitnih događaja, obilježavanja određenih godišnjica na području čitave BiH, čitave regije. Ali ipak nadvlada razum, nadvlada potreba da se živi u jednoj stabilnoj regiji. Najvažnija poruka koju možemo poslati i domaćim i stranim investitorima, a oni predstavlja nova radna mjesta, nove ekonomske poduhvate, realizaciju brojnih projekata, jeste da su njihove investicije u pravom ekonomskom smislu potpuno zaštićene. To postižemo tako što čuvamo mir i stabilnost.

Mi u BiH smo primarno posvećeni dobrosusjedskim odnosima i borbi protiv svih oblika ekstremizma. Ono što je važno naglasiti je da u posljednje vrijeme u BiH nije bio skoro nijedan incident koji bi mogao biti definisan kao neki oblik ekstremizma. Mi imamo jako dobre zakone u tom smislu. Naše policijske, obavještajne i druge agencije isto tako jako dobro obavljaju svoju funkciju. U tom smislu ćemo nastaviti, zadržat ćemo fokus upravo na tim pitanjima. Naravno, ne trebaju nam nikakvi ekscesi, nikakvi incidenti, nikakve ratnohuškačke poruke. Nama u ovoj regiji trebaju mir i stabilnost. To su aksiomi za opću prosperitetnu budućnost. Moram reći da se, ipak, u ovome trenutku lideri regije ponašaju upravo u skladu sa takvim postulatima. Imamo vrlo kvalitetne poruke od, naprimjer, gospodina Plenkovića (Andrej, predsjednik HDZ-a Hrvatske), izuzetno kvalitetne poruke koje svaki dan upućuje predsjedavajući Predsjedništva BiH gospodin Izetbegović (Bakir), imamo vrlo kvalitetne i zrele poruke, pogotovo u posljednje vrijeme, od gospodina Vučića (Aleksandar, premijer Srbije) koji uvijek poziva na mir, ističući respektovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. To je ono što treba regiji. U konačnici mi imamo vrlo pristojne, dobre, konstruktivne i perspektivne odnose sa našim prvim susjedima. To je ključna stvar u BiH, a onda i u čitavoj regiji i EU.