Da se rad i upornost uvijek isplate potvrđuje priča zabilježena u bugojanskom naselju Čipuljić, na imanju uspješnog stočara i poljoprivrednika Mirzeta Kestena.

Kao izbjeglica iz Šipova bukvalno je, kaže, s kesom u ruci došao u Bugojno ratne 1993. godine, od kada se puno toga, priznaje, promijenilo u njegovom životu.

Danas je vlasnik više od dvadeset grla stoke, a posljednjih godina uspješno se bavi prodajom mlijeka i uzgojem silaže na, uglavnom, iznajmljenim zemljišnim parcelama.

- Kada je rat završio, kao i svi mladi ljudi, počeo sam tražiti posao. Najprije sam bio vozač u jednom privatnom preduzeću, u kojem sam proveo pet-šest godina - prisjeća se Mirzet.

Nakon toga se, dodaje, počeo baviti stočarstvom. Prvo je imao ovce da bi, nešto kasnije, počeo nabavljati krave, među kojima je danas osam muznih.

- U međuvremenu, kupio sam ovdje kuću, još jedan plac, zemljište u dijelu Milanovića. Naravno,  sagradili smo štalu i prateće objekte, koji su nam bili potrebni - naglasio je.

Kaže da je, sve što ima, stekao "sa svojih deset prstiju", skupa sa suprugom koja mu pomaže u poslovima, na koje su već odavno navikli svi ukućani.

- Kada god zatreba, u pomoć priskoče sin i kćerka. Stalnim mušterijama dnevno prodamo oko šezdeset litara mlijeka, a ostatak preuzme gornjovakufska mljekara "Agrocentar" - kaže ovaj poljoprivrednik.

Otkup je, dodaje, redovan, ali bi zadovoljstvo bilo još veće, kada bi i naplata bila bolja.

Ipak, Mirzet se ne žali već se, u dogovoru s ostalim članovima porodice, odlučio na skoro proširenje proizvodnje.

- Stvaramo preduvjete za to. Najvažnije je da nikome ne dugujemo ništa, i mislim da smo, kada podvučemo crtu, kao porodica uspjeli - kaže Mirzet.

Poručuje, na kraju, kako bi svaki čovjek trebao voljeti posao kojim se bavi i da je "rad, rad i samo rad" parola s kojom počinje i završava svaki dan u njegovoj kući.

- Kada se trudite i jako želite to što hoćete, onda vam se želja i ostvari. Najgore je ne raditi ništa - poručuje ovaj vrijedni Bugojanac.