Ibro Berilo je aktuelni načelnik općine Trnovo i kandidat je SDA-SBB na predstojećim lokalnim izborima za još jedan četverogodišnji mandat na čelu ove općine.
Na lokalitetu Prečko polje u općina Trnovo u ponedjeljak, 19. septembra, upriličit će se svečano polaganje kamena temeljca za gradnju najvećeg turističkog grada u jugoistočnoj Evropi “Buroj Ozone Cityja”. Berilo to smatra krunom svoje karijere.
Ibro Berilo je u sretnom braku sa Saimom
Predan rad
U razgovoru za naš list, u kojem smo govorili o svemu osim o politici, Berilo kaže da se samo upornim, predanim i dugim radom može postići nešto u životu. Njegov radni dan, kako kaže, traje između 12 i 15 sati i ništa mu nije mrsko.
- Maksimalno se dajem u svakom poslu, samo se tako može i uspjeti. Rođen sam na selu, gdje sve možete, samo ne smijete biti lopov. Kad vas jednom obilježe, za čitav život ostajete lopov. Sve što sam stekao svojim radom, upisano je na mene i moju suprugu. Zahvalan sam Allahu, dž. š., što je meni, od toliko ljudi iz Trnova, omogućio da budem na čelu ove općine - kaže Berilo, koji je u sretnom braku sa Saimom te imaju sinove Mirzeta i Merima.
Ponosan je, ističe, što je najprije u svoje selo, u svoju Mjesnu zajednicu, doveo asfalt i što je asfaltirao sve puteve na svojoj općini.
- Ovdje sam rođen i na ovo mjesto sam ponosan. Trnovo volim više od politike i ljubav prema ovom prostoru uvijek je na prvom mjestu. Rođen sam u selu Lukavac na nadmorskoj visini od 1.300 metara. Kada sam imao deset godina, znao sam sve seoske poslove - čuvao sam ovce i goveda, orao, zubio, sijao krompir, žito, ograđivao ograde... Znao sam najmanje dvadeset zanata, jer sam bio najstariji u porodici. Otac je radio u šumarstvu “Igman”. Odlazio je u ponedjeljak, a dolazio kući u petak. A znamo da je na selu uvijek na najstarijem djetetu i najveća odgovornost - kaže Berilo.
Načelnik Trnova ima sestru, a dvojica braće su poginula tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Tokom svog bogatog radnog iskustva bio je i direktor Osnovne škole "Zaim Kolar" u Šabićima. Kaže da se djeca dosta drugačije odgajaju nego kada je on bio dijete.
- Danas se djeca odgajaju riječima: "Neka, sine, nemoj ti, ja ću!" Kod nas nije bilo: "Neka, čekaj", nego: "Jesi l' ustao, jesi l' uradio?" Čim dođem iz škole, odmah sam morao u džamiju pa jesti, knjigu pod pazuho i čuvati stoku. Takav je život bio. Dok sam čuvao ovce učio sam. Zadaću sam radio pod svijećama, jer tada još nije bilo struje u mom selu - tvrdi Berilo.
Za sebe kaže da je jedan od rijetkih političara koji se bavi poljoprivredom, za koju kaže da je njegova velika ljubav.
Ibro Berilo sa sinom Mirzetom i snahom Arnelom
Najveći rahatluk
- Imam svoju farmu ovaca i farmu koza. Najveći rahatluk i odmor je sa životinjama. Imam 350 ovaca i 140 koza. Uvijek sam se bavio poljoprivredom, čitav život. Niko, radeći osam sati, ne može imati nešto u životu, mora se raditi više od osam sati dnevno - poručuje Berilo.
Radno odijelo u gepeku
Od 365 dana u godini, Berilo kaže da u njih 200 ima radno odijelo u gepeku svog automobila.
- Samo se presvučem, skinem kravatu i odijelo, obučem radno odijelo i to je za mene normalna stvar. Za nekoga je to poniženje, a za mene je to ponos. Mene nije stid sada obuti čizme, uzeti lopatu, krampu i šta treba uraditi, završiti svoj posao, istuširati se i navečer otići na sastanak. Ne bi nas trebalo biti stid rada nego bi trebalo da nas bude sramota nerada - ističe Berilo.
Uspomene iz porodičnog albuma
Dvije godine nije koristio godišnji
Ibro Berilo u prethodne dvije godine nije koristio godišnji odmor tako da mu se, kako tvrdi, svi čude kako može izdržati ovaj tempo rada.
- Zanimljivo je bilo kad odemo, kao djeca, da igramo lopte. Ma, jesi l’ ti otišao, odmah babo zove: “Hajde, ima nekog posla, treba nešto raditi.” Za neke smiješne ili zabavne anegdote iz djetinjstva nije bilo vremena. Jednostavno, samo je bio rad, rad i rad - govori Berilo.
