Nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, sasvim očekivano, potvrdio i pojačao svoju raniju odluku o neodržavanju referenduma u bh. entitetu Republika Srpska, jedno od najčešćih pitanja među običnim ljudima je - hoće li biti rata?
Neće!
Bar ne tako brzo!
Prvo, ratovi ne počinju pred zimu. Bar je tako do sada uvijek bilo na ovom ratom preiskusnom balkanskom tlu.
Drugo, referendum se ne organizira ni zbog čega drugog već zbog predstojećih lokalnih izbora. Jest da je nelogično, ali je sasvim logično. Koalicija koju predvodi Milorad Dodik i nema se baš čime biračima pohvaliti. Stanje je gore upravo na lokalnom nivou i njemu je potrebno nešto čime će biračima skrenuti pažnju s pravih problema na imaginaciju.
Malo ko je na Balkanu tako vispren maher u odvlačenju pažnje kao on.
Kad referendumom dobije rezultat koji mu treba, mada ga ne zaslužuje, on će "okrenuti list" i nastaviti tamo gdje (ni)je stao - svojim ličnim interesima.
Treće, pitanje je šta će efektivno biti s odlukom Ustavnog suda BiH. Hoće li ona, kao i niz prethodnih, biti mrtvo slovo na papiru. Ko je taj ko može početi privoditi na saslušanja čelnike entiteta RS? Sipa? Tužilaštvo BiH? MUP RS? NATO?
Četvrto, pošto će se referendum desiti i građani manjeg bh. entiteta koji izađu, zaokružit će "Da", šta god da ih pitali jer će misliti na jedno ("nezavisnost") a glasati za sasvim drugo ("dan republike"), koji je pravni učinak referenduma? Odgovor je sasvim jednostavan - i formalno poništavanje pravne države.
Ono se de facto ne samo u entitetu RS intenzivno dešava. Ali da se držimo tog dijela BiH u ovom postu.
Teritorija kojom suvereno vlada Dodik je odavno njegovo privatno vlasništvo. Bezbroj je primjera gdje je on, zarad svog interesa, pogazio sve zakone entiteta RS. Bez posljedica. Zašto bi sad stao?
No, temelj postojanja bilo kakvog sistema, od porodice do države je poštivanje nekih principa. Zakoni i njihova vladavina temelji se upravo na tome. Ako se principi ne poštuju, unutar zajednice se rađa bunt, prkos, inat, otpor prema zajednici…
Sve je jasnije i zadnjim sumnjivcima, da referendum povodom 9. januara predstavlja igru. Ona bi u konačnici trebala dovesti do otcjepljenja entiteta RS ("pravi" referendum). No, dok je živ, Dodik taj referendum neće dopustiti. Zašto?
Zato što je otcjepljenje njegov kraj. Prvenstveno u političkom smislu.
Oni što bi glasali za takav scenarij (a jasno je da je takvih u entitetu RS jako puno!) probudili bi se u "državi" koja je bankrotirala! Dužni su i Bogu i narodu, bez privrednih resursa, s devastiranim penzionim sistemom, zdravstvom koje je na samrti, infrastrukturom iz XIX vijeka.
Godišnje, na ovaj ili onaj način, po statističarima, iz entiteta RS ode oko 25.000 ljudi. Istočna Hercegovina, na primjer, je već bolna pustara!
Depopulacija i mortalitet su galopirajući…
(Da se razumijemo, ni stanje u Federaciji nije za pohvaliti!)
Kada novopečeni "suverenjaci" vide šta su dobili, zna se protiv koga će se okrenuti! A tu je još i historija koja nas jako puno uči…
Helem, nema rata (bar ne tako brzo!). A nema ni nezavisnosti entiteta RS.
Šta onda ima?
Referendum, pa onda dešavanja poslije njega, ići će naruku samo radikalima i smutljivcima!
I to je ono što treba svakog zabrinuti.
U konačnici, referendum o "danu RS" neće ništa dobra nikom pametnom donijeti. Ali će se, to je sve očitije, održati i proizvesti sve ono čega se bojimo da će se desiti.
Živimo u svijetu u kojem populizam i desnica rapidno jača, gdje glas razuma guši kakafonija laži i širenja straha… Ni jače demokratije, od one američke do holandske, ne uspijevaju se efikasno oduprijeti tome.
Balkan je u najgoroj mogućoj poziciji. Čeka da se na globalnoj karti stvari raspetljaju nadajući se da ovog puta nije moneta za potkusurivanje...
Piše: Sead NUMANOVIĆ
