I ove godine će milioni muslimana iz cijelog svijeta obaviti petu islamsku dužnost, hadž, taj simbol nepatvorene vjere samo u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se smatraju sljedbenicima Ibrahimove (a. s.) ili Abrahamove loze poslanika čiji je pečat Muhamed sin Abdullahov (a. s.). Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski ummet i zajednicu vjerujućih. 

Despotski režimi

Ono što nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski muslimanske zemlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski sukob.  

Despotski režimi su spremni žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i bezvlašća. Neki od onih koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.

Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da se rodi.

Već dugo je taj svijet, uz nekoliko časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom, nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se desetljećima ignoriraju i koje su sada kulminirale općom eskalacijom netolerancije i nasilja.

Muslimanskom svijetu su za sve njegove probleme krivi drugi. Odsustvo samokritičnosti ih onemogućava da isprave greške i da naprave civilizacijski iskorak ka preporodu država i društava u kojima desetljećima, pa i stoljećima, uljuljkani tavore. Da ima te samokritike, muslimani bi vidjeli da danas sami sebe ubijaju i progone, porobljavaju i sami sebi džamije ruše. Zato se s pravom možemo zapitati u kakvom stanju muslimani dočekuju ovogodišnji hadž i Bajram. 

Rijetki glasovi

Ovo isto pitanje sam postavio u jednom drugom mediju prije nekoliko godina i žalosno je da je i danas aktuelno kao i tada i da se situacija u tom dijelu svijeta samo dodatno komplicira.

Zato je opravdano zapitati se koliko su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik islama (a. s), ostavio u emanet na Oprosnom hadžu koji je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno pred svoju smrt. Ta poruka koju je Muhamed (a. s) izrekao 9. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri (632. g. n. e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je, prema muslimanskom vjerovanju, prenio čovječanstvu od Boga.

Ovo pitanje je relativno i zbog toga što se u tom dijelu svijeta svi, i vladajući despoti i opozicioneri, od onih „umjerenih“ do onih „nasilnih“, pozivaju na vjersku tradiciju i moralne norme koje na njoj počivaju.

Čak i tzv. sekularna i tzv. prozapadna opozicija i inteligencija u tom dijelu svijeta u kojem je vjerski formalizam alfa i omega svih društvenih procesa ne libe se korištenja vjere i vjerskih osjećanja u opravdavanju i argumentiranju stavova. Rijetki su i na nivou disidenata drugačiji glasovi iako i njih ima i zbog revnosnih kritičara koji uvijek kritiziraju ono što se ne kaže, a ne ono što se kaže, treba reći da nije cilj ovog teksta da ih marginalizira ili ukaže da je kriza muslimanskog svijeta samo povezana s njihovim razumijevanjem vjere.

Zato bi bilo dobro da svi oni milioni muslimana koji će se okupiti 11. septembra na visoravni Arefat i koji će dan kasnije izaći u džamije da obilježe i proslave prvi dan Kurban-bajrama još jednom čuju poruke Poslanika, za kojeg tvrde da ga slijede i za kojeg su „spremni umrijeti“. 

Poruke koje im je on izrekao na tom istom mjestu kada je rekao:
„O, ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.
O, ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarom baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.
Da li sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!“

Nakon što je vjernicima govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama:

„Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet (praksu).
Da li sam sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!
O, ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.
Da li sam prenio poruku? O, moj Bože, budi mi svjedok!"

"Da", rekoše.

"Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan", doda Poslanik kao da je znao u šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam.

Poslanikove upute

Zato bi hadž sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo među njima probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost života vjernika veća od svetosti Kabe“. 

To jeste da nema ideala za koji vrijedi žrtvovati jedan nedužan život, a kamoli hiljade njih.

Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao la ilahe illallah, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovredivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovredivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)

U Kur'anu se kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa es-Sekafija, (r.a.) prenosi se da je Vjerovjesnik (a. s.) rekao: "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh: "Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče: „Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.“, a da "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija i Muslim)

Buharija i Muslim prenose i da je Muhamed (a. s.) rekao: "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu (politeizam), ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje". 

Koliko je muslimana ovih dana prekršilo ovu Poslanikovu uputu slijepo slijedeći svoje ideologe zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu, razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama, a sve to navodno u ime islama.

Ali muslimane ne bi trebala boljeti samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira. 

Posebno je teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani nego jedini ispravni u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife (r. a), ni Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se, ovih dana ne znaju „novi muslimani“ pristigli iz brojnih zapadnih metropola, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)

Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog. Danas, kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima, teško je zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.

Jedinstvena prilika

Ovogodišnji hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije iz Bosne pohoditi da promoviraju ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih ljudi.