Vjerujem, i uvijek sam vjerovao, da je mnogo više toga što nas spaja no što nas razdvaja, rekao je u intervjuu za „Avaz“ dobitnik ovogodišnje nagrade „Meša Selimović“ za najbolje prozno djelo objavljeno na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. 

- U tom smislu, jedna nagrada, kao što je ova, procjenjuje produkciju na zajedničkom, policentričnom jeziku i nisu nam potrebni rječnici da se razumijemo ako to hoćemo. Ako nećemo, vrag će i opet ovdje kazati svoje "laku noć". Ta se nagrada dobro poklapa s mojom strategijom intelektualnog rada iz koje proizlazi moje pisanje, sram me reći: već pola stoljeća - kaže Šnajder.  

Zastarjelo oružje 

„Doba mjedi“ Šnajder je stvarao duže od decenije te je taj roman više puta proglašen testamentom pisca. 

- U testamentu se ostavlja što se ima i to je nešto konačno, tako da sam imao priliku pročitati nekoliko vrlo lijepih nekrologa. No, ja pišem i dalje te mislim da sam nakon pola stoljeća manje-više kontinuiranog pisanja (ne i prisustva) odmakao negdje malo od početka. Nagrade su, dakako, lijepi događaju, one jačaju osjećaj postojanja – kazao je Šnajder. 

U finalizaciji romana pomogla mu je bh. književnica Alma Lazarevska.

- Spasila me od nekoliko bedastoća. Jer, u tako široko zacrtanoj fresci ne možeš sve znati - kazao je Šnajder. 

Kako komentirate društveno-politička zbivanja u BiH, pratite li dramu koju su u regionu izazvali pojedini političari, pa, evo, i referendum? Kako Vi na sve to gledate?

- Samo u društvima s iskustvom demokratije, referendumi ostavljaju mogućnost stvarnog za ili protiv. Ali, to nisu države proizašle iz rascjepa bivše zajedničke domovine. Nijedna to nije. S druge strane, i naši izbori još su nedemokratski referendumi na kojima se glasaju plemena, ne glasuju, već se glasaju. Ideja da bi se neku državu raskrojilo takvim referendumom mi je mrska.

Bolji poligoni

Uskoro se odlučuje o aplikaciji BiH za članstvo u Evropskoj uniji. Je li, prema Vama, za našu zemlju ovo jedini ispravan put?

- Da. Jedino što je gore od onoga - biti eksploatiran jest NE biti eksploatiran. Ovo vam ukratko ne mogu objasniti. Kakva jest da jest, Evropska unija je, uprkos svemu, skup država, a ne nad-država, te stoga postoji nada da će se demokratija nekako preliti iz onih država gdje je ima u povojima. Jedini put za BiH da opstane kao jedna država jest taj da što prije uđe u EU. Ima u tome i nekog paradoksa, ali takva je historija i to je politika. Cijena eventualnog novog rascjepa bila bi tako visoka da je ova generacija u cjelini ne bi mogla podmiriti.

U posljednje vrijeme narušeni su odnosi između Srbije i Hrvatske. Mislite li da bi ovo moglo voditi eskalaciji novog sukoba u regiji?

- Ne vjerujem. Zapad trenutno ima bolje poligone za trošenje zastarjelog naoružanja i isprobavanje novih "tehnoloških" rješenja za masovno ubijanje. 

Neka svako svoj fašizam pomete!

U Hrvatskoj su i dalje primjetni fašistički stavovi. Hoćemo li se ikada kolektivno uspjeti odmaći od dosadašnje politike i pronaći zajedničku perspektivu?

- Fašistički stavovi u jakom nadiranju primjetni su posvuda u našim državicama. Sreća je što su one tako male, a, eto, vidimo da jako žele biti još i manje, te ti stavovi jednog "puzajućeg fašizma" (Umberto Eko) nisu prijetnja u globalnim omjerima. Na ovom mjestu ponovit ću što oduvijek govorim: Neka svak mete pred svojim vratima! Neka svak svoj fašizam drži na oku. Kad se to učini, onda gledajmo preko granice.