Jedva čekam da prođe novembar, i da ova “trampijada” (Donald Trump) u Americi počne isparavati kao potrošeni tropski oblak. A kad Obamu u Bijeloj kući zamijeni Hilari Klinton (Hillary Clinton), valjda ćemo opet normalno razgovarati i o Balkanu. Jer, sadašnjeg se predsjednika balkanski politički lešinari plaše kao lanjskog snijega, pa u političkim beštijama poput Donalda mnogi nemoralno vide svoju šansu.
Varaju se, međutim, oni koji misle da će zbog smjene garde i dolaska nove političke straže u Vašingtonu nešto ušićariti od Bosne. Ovi odlazeći čine se pospanim, ali ovi što dolaze neće biti takvi čim se globalno razigraju.
Više od igre
Zato mi je i žao što je američki potpredsjednik Bajden (Joe Biden) onomad plesao u Skadarliji, jer u Beogradu su od toga napravili politički teatar apsurda. Sada se površno i neodgovorno plasira da su Amerikanci digli ruke od Bosne, jer Bajden je zaobišao Sarajevo u širokom luku. A gdje nema mačke, miševi kolo vode. Bar do zore.
Jedino u takvom ambijentu - političkog lelujanja, u finalu američkih predsjedničkih izbora - mogla je da se dogodi posljednja politička predstava u Beogradu u kojoj Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić nisu javno podržali Dodikov referendum u Bosni.
No, taj izostanak potpore toliko je vjerodostojan da čak ni njihov prvobitni politički mentor Vojislav Šešelj nije morao kritizirati ovaj potez. Nema u tome apsolutno nikakve taktičke municije. Ali, zato ima strategije. Vučić je čak podsjetio da nema govora o nejedinstvu Srba s obje strane Drine i tako potvrdio da je strategija o brisanju granice na ovoj najdužoj bosanskoj rijeci za Srbiju još živa.
Dejtonski okvir postao je savršeno dvorište za nastavak razarajuće strategije
Njegov stav kako Srbija “ne želi da se meša” u ovaj septembarski i sve buduće referendume RS doista je više od igre. Sve uz pjesmu “ne može nam niko ništa” Dodik je zaključio i da je “ponosan na Srbiju”, kad ovako - zna da odigra.
Potom je u Sarajevu započela druga, mnogo tužnija predstava za javnost. Bosanci su opet dovedeni pred svršen čin i prinuđeni da krenu u konzumiranje beogradskih slogana i medijskih naslova. U protivnom bi bili optuženi za sabotažu Vučićevog pokajničkog mirotvorstva. Opet je krenulo pretjerivanje i isticanje spasonosnog napretka i “političke zrelosti” Beograda. Naravno, svaki je detant dobar kad su svi napeti kao puška.
Ali, čim se srpsko političko bratstvo razišlo, Vučić je spomenuo i političko lukavstvo koje Srbima, kako reče, nikako ne polazi za rukom?! Jer, valja njima u Evropu prekoreda! Poentirano je taktičko neslaganje s Dodikom i njegovim nazovi opozicionerima. Ali, i to da strateške ili geopolitičke razlike s bosanskim Srbima - nema.
S nemalom dozom trijumfalizma, u Beogradu su gotovo oholo demonstrirane slike "superiornog" makijavelističkog uma čiji kontinuitet, nažalost, nastavljaju hraniti i budalaštinama iz Sarajeva.
Povratak na početak
Zato i Bosanci moraju ozbiljno o svemu! U protivnom, bosanska bol i epska stradanja bit će reducirana na opće mjesto, i neće biti nauk čovječanstvu. Uz sve, 20 godina od Dejtonskog sporazuma BiH ne prestaje biti žrtva stigme kako je “Dejton” nezamjenjiv, a promijeniti ga je još teže. A to je perfektan ambijent za zamrznuti konflikt i opći status quo.
Što je najgore - dejtonski okvir postao je savršeno dvorište za nastavak razarajuće komšijske geopolitike i geostrategije. I kad smo već kod toga, geopolitika je, kažu stručnjaci, analiza interakcije između geografske datosti i perspektiva, s jedne, te političkih procesa, s druge strane.
Drugim riječima i bh. geopolitika je dinamika onoga što se na datom prostoru, s datim resursima i pametnim ljudima da napraviti. Ne obrnuto! BiH kao i svaku državu valja dorađivati, ali kroz interesnu regionalizaciju, a ne onu na nacionalnoj osnovi. Životni prostor pripada svim ljudima koji u BiH žive. Nije to samo evropski već i univerzalni standard.
Najbolja i najutjecajnija geopolitika je ona koja nabolje mijenja život svojih građana. Ta politika mora biti pametna i po definiciji - inkluzivna. A ne, kao u manjem bh. entitetu, koji želi biti samo srpski, isključujući ostale iz građanske ravnopravnosti. A još se otima da bude i “republika”?!
Zato, ako se Dodikov referendum ipak desi, stvari postaju pravno puno ozbiljnije, jer se mnogo štošta može vratiti na početno stanje – “Restitutio in Integrum”: u vrijeme kada je, prije novembra 1995. godine, BiH bila istinska Republika, a entiteti nisu ni postojali. Znači li to onda da opet imamo Republiku BiH i, da entiteti više ne važe?
To bi pitanje bilo validno kad kolektivni politički um u BiH ne bi insistirao na dnevnoj, šićardžijskoj geopolitici - od izbora do izbora, već bar na nekoj geostrategiji.
Kad je riječ o geostrategiji, kao pravcu ka kojem država okreće svoju vanjsku politiku, korisno je to što se Republika Bosna i Hercegovina, a to je ime pod kojim je ona primljena u Ujedinjene narode, 22. maja 1992. godine stavlja pod kišobran EU i NATO-a, čak iako još nije članica euroatlantskih integracija. Ali, od te deklarativnosti nema fajde ako se na tome u Sarajevu ne istraje do kraja.
