Ho Van Lang živio je 41 godinu sretno i zdravo u vijetnamskoj džungli, nemajući predstavu o modernom svetu. Prije tri godine, ovaj čovjek spašen je iz džungle u kojoj nije imao nikakvog kontakta sa drugim ljudima.

Ubili mu porodicu

Njegov otac, ratni veteran Ho Van Than, tamo je doletio 1972. godine nakon što su američke trupe bombardovale njegovo selo i pobile mu cijelu porodicu.

Sve vrijeme vjerovao da rat i dalje traje, te je svog sina Langa naredne četiri decenije podizao u potpunoj odsječenosti od civilizacije. Tragali su za hranom, bavili se lovom i živjeli u kućicama na drvetu, povlačeći se sve dublje u šumu, kako su se okolna sela širila.

Priče o neobičnom tandemu širile su se područjem, pa se za Langa i Tana, prije desetak godina, zainteresovao Ho Van Tri, jedan od Tanovih ostalih sinova, koji je ipak preživio američke bombe, iako Tan sve do danas ne vjeruje u to.

Lang živio na voću, povrću, medu i mesu majmuka, zmija, guštera, žaba, slijepih miševa, ptica i riba

Kada je konačno našao oca i brata, počeo je redovno da ih obilazi, odnoseći im začine i ubjeđujući ih da treba da se vrate nazad u selo, a kada se Tanu pogoršalo zdravstveno stanje, organizovao je njihovo “spašavanje”.

Prošlog novembra, direktor jedne turističke agencije Alvaro Serezo sreo se sa Langom, planirajući da od njega sazna nešto o tehnikama preživljavanja, da bi na kraju završio živeći s Langom pet dana na mjestu gdje je vijetnamski Tarzan odrastao.

– Djelovao je ushićeno što se vraća nazad. Ne oklijevajući nijednog momenta, pristao je da sa mnom, svojim bratom i prevodiocem krene u srce džungle. Imao sam potpuno druga očekivanja od razgovora s njim, pa nisam ni shvatio da sam upoznao jednog od najljupkijih ljudi koje sam ikada sreo – rekao je Serezo novinarima.

Prema njegovim rečima, Lang je poput djeteta: za njega ne postoji nijedan drugi vremenski koncept mimo dana i noći; ne zna ni za jedan izvor energije osim sunca i vatre, a o spoljašnjem svijetu zna samo o stvarima o kojima mu je otac pričao, kao što su avioni.

Tan je namjerno ograničio informacije koje prenosi sinu: vjerujući da van šume i dalje bjesni rat, želio je da se njegov sin plaši ljudi, kako bi bio što obazriviji.

Na Alvarovo pitanje koliko je ljudi video u životu, Lang odgovara “pet”, kao i da je od njih uvijek bježao, “jer će ga povrijediti”.

Moderni svijet

Tanova ideja da sinu ne govori o ženama, ne bi li sputao njegov seksualni nagon, začudo je urodila plodom: ne samo što je Lang sve vrijeme živeo sretno samo sa svojim ocem, već ni dan danas ne zna razliku između muškaraca i žena.

Po povratku u civilizaciju, na Langa je najjači utisak ostavila vožnja automobilom, kada su ga inače vodili u bolnicu,na pregled, dok mu se u selu najviše svidio prijateljski odnos domaćih životinja prema ljudima, budući da su u džungli životinje oduvijek bježale od  njega.

O modernom svijetu rekao je da misli da je bučan, ali i da mu se dopada to što noću svuda ima svjetla, jer ga je do sad viđao isključivo zahvaljujući mjesečini.

Ovo nebesko tijelo, za njega je nešto što su “ljudi stavili na nebo”, a na Alvarovu zbunjenost kako su u tome uspjeli, Lang odgovara neodoljivim objašnjenjem: “okačili su ga dugačkim konopcem”.

Jedini zdravstveni problem koji su otac i sin ikada imali bio je onaj koji ih je snašao po povratku među ljude: u dodiru sa bakterijama i virusima, na koje njihov imuni sistem nije navikao, odmah su se razboljeli.

Ipak, Alvaro u ovoj avanturi nije ostao uskraćen za neke “praktične savjete”: Lang, koji je sa svojim ocem živio na voću, povrću, medu i mesu majmuka, zmija, guštera, žaba, slijepih miševa, ptica i riba, pokazao je svom prijatelju kako se lovi i sprema pacov.

Za poduhvate ove vrste otac i sin koristili su zamke napravljene od aluminijuma iz helikoptera koji se, za vrijeme rata, srušio u džungli, a od ostalih materijala tog porijekla pravili su i drugo oruđe.

Još jedno od Langovih otkrića je i morska riba, koja mu je sada omiljena hrana, iako još nije video njeno stanište, niti ima želju da vidi okean. Langu su i dalje nepojmljive ideje poput nacije ili činjenice da je Zemlja okrugla.

Mimo toga, on uspješno ignoriše i društvene norme: ekstremno je povjerljiv i poslušan, ali mu ne polazi za rukom da razlikuje dobro od zla.

I dok prilagođavanje njegovog oca na novu-staru sredinu ne ide baš najbolje, s obzirom na to da je njegova jedina ambicija – u 86. godini – da se vrati nazad u džunglu, Lang se fino snašao: vrijeme provodi obrađujući zemlju sa svojim bratom i uživa u slobodi.