Vidjelo se jučer, potpuno bjelodano, zbog čega su ambasadori država članica Vijeća za implementaciju mira posljednjih dana održavali česte i žučne konsultacije.
Tražio se savršen balans, hirurški precizan stav međunarodne zajednice, a zapravo grupe država koje čine ovo specijalno tijelo pod krovom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a koje nerijetko imaju potpuno različite vanjskopolitičke ciljeve i strategije.
I sada, kada je kominike ugledao svjetlo dana, ambasadorima se mora odati priznanje. Oni koji su priželjkivali, i nadali se, da će munja pravde sijevnuti iz OHR-a i odagnati terete napaćenog naroda, bit će, razumljivo, duboko razočarani.
Ali, stavovi međunarodne zajednice morali su, kada se uzmu u obzir trenutne okolnosti u regiji, u Evropskoj uniji, pa i u Sjedinjenim Američkim Državama, biti perfektno baždareni da ne doliju ulje na vatru i da ispušu balon tenzija koje su prijetile cijelom regionu i jačale one koji su ih proizvele.
Stoga su lokalni ambasadori, vjerovati je u konsultacijama s prijestonicama, odlučili barikadu utvrditi na najvažnijem pitanju - integritetu BiH i njenih granica te Dejtonskom mirovnom sporazumu, da se na njoj slome rasplamsale ambicije i retorika.
Nije, dakle, bonskim ovlastima referendumašima iz RS onemogućen plan da se građani izjašnjavaju o odluci Ustavnog suda. Njima je, vrlo uljudno i lakim rječnikom, rečeno da će sami snositi odgovornost za sve posljedice pravno i politički besmislenog, milionski vrijednog referenduma, ako im je do toga.
S druge strane, vrlo jasno i precizno, gromovitim riječima, poručeno je da nema tog referenduma, nekakvih unutrašnjih ili vanjskih okolnosti, Dodika ili bilo koga drugog koji će promijeniti granice BiH, ako je neko slučajno razmišljao o tome i nešto planirao. A ako nije, onda uredu.
