Vrlo je teško, u ovom konkretnom slučaju, između Srbije i Bosne postići potpuni mir. Jedna vrsta mira svakako postoji, ali je ogorčenost najteže prevazići. U BiH ne postoji jedna istina i sve dok tako bude, neće biti ni pomirenja, kazala je u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ Edna O'Brajan (O'Brien), najpoznatija irska književnica, čiji je posljednji roman „Male crvene stolice“ baziran na liku i djelu zločinca Radovana Karadžića.

Roman je sve popularniji u svijetu te se, prema mišljenju kritičara, smatra jednim od najvažnijih djela ove književnice, u kojem provlači teme imigracije, iskorijenjenosti i podsjeća na ljudsku prirodu zla.

Nova knjiga

Šta Vas je potaknulo da napišete roman baziran na liku Radovana Karadžića, koji je odlukom Haškog tribunala osuđen na 40 godina zatvora?

- Fascinirao me kontrast između čovjeka koji je počinio takva zlodjela u bosanskom ratu i onoga koji se naknadno, godinama kasnije predstavljao kao iscjelitelj. Osoba koja je u stanju počiniti takve stvari sposobna je i ubijediti okolinu da je zapravo u službi dobra. Impresionirana tom potpuno jasnom transformacijom, ali i pod utiskom pročitanih djela o nacistima koji su činili isto i odlazili u Južnu Ameriku, gdje bi se asimilirali kao normalni ljudi, došla sam na ideju za novu knjigu. Lik Vladimira Dragana odvela sam u potpuno udaljeno mjesto, gdje ljudi više neće toliko čitati činjenice o opsadi Sarajeva i ostalim zlodjelima koja je napravio, nego će ovog puta posmatrati njegov lik s drugačijeg aspekta, gdje je on skoro pa u službi mesije.

Kako Vi, zapravo, gledate na dešavanja u ratu u BiH devedesetih godina?

- Rat u Bosni ostavio je tragične posljedice. Nikome nije donio ništa dobro, a svima se život drastično promijenio. Evropa je bila nijemi svjedok dešavanja na Balkanu devedesetih godina prošlog stoljeća. Taj sukob nikoga nije pretjerano zanimao. BiH je za ostatak svijeta i svjetske lidere bila nevažna zemlja. U njihovim očima, to su tamo neki balkanski narodi koji se samo žele međusobno poubijati. Tzv. napori da se stvori mir bili su samo prividni. Danas svjedočimo sličnim dešavanjima u Siriji. Toliki zločini i ubijanja počinjeni su u ime moći i osvajanja teritorija. Naročito se solidariziram s majkama Srebrenice, koje su 20 godina neumorno radile kako bi zločinci bili izvedeni pred lice pravde. Prilikom posjeta Haškom tribunalu za vrijeme pisanja knjige sjedila sam pored njih, a što je vjerovatno u očima drugih odredilo stranu na kojoj sam. Osnovni zadatak mora biti da se počinjena zlodjela nikada ne zaborave.

Zaluđenost svijeta

Šta mislite o odluci Velike Britanije da napusti Evropsku uniju?

- Razočarana sam što su neobrazovani i primitivni ljudi izabrali da Velika Britanija napusti Evropsku uniju. Vrijeme će to pokazati. Ti primitivni umovi vodili su se politikom: Želimo našu zemlju nazad, Evropa nas pljačka. Vrlo je mali broj onih koji su uvidjeli loše strane te odluke. Oni koji su izglasali Brexit, uradili su to iz osvete, a potom požalili. Ishitrena je to odluka, donesena iz neosnovanog uvjerenja, a donijeli su je oni koji su se ponašali poput ovaca, ne koristeći razum, umjesto da su nastojali spoznati istinu.

Zabluda je da nas Evropa posjeduje. Mislim da je za Bosnu i u cilju izbjegavanja novog sukoba u regiji najbolji put upravo put ka Evropskoj uniji. Ulazak BiH u EU ujedno bi donio i znatno veću odgovornost, ali je radi izbjegavanja novog sukoba to nužno napraviti.

Negiranje zla još je gora tragedija

Kako u romanu „Male crvene stolice“ uspijevate spojiti fikciju sa stvarnošću?

- Moj roman sačinjen je od tolikih slojeva stvarnosti, zločina koji su počinjeni. Pročitala sam mnogo knjiga o bosanskom ratu kako bih napisala knjigu u kojoj prije svega ukazujem na zlo ljudske prirode. Pitanje je kakav je to magnet u zlim ljudima. Jedino čudnije od toga je to što su ljudi neobjašnjivo privučeni tim zlom i ujedno negiranjem počinjenog zla, u čemu počiva još veća tragedija. Zbog čega smo zarobljeni tim zlom koje odlučujemo pratiti i propovijedati? To je ono što mene zanima.