Poznato je kako je sovjetska špijunska agencija KGB koristila brutalnu taktiku u eliminaciji i zastrašivanju svojih neprijatelja. Urbana legenda kaže da su sredinom 80-ih nakon otmice sovjetskih diplomata u Libanu, agenti KGB-a oteli i ubili rođaka jednog od otmičara. Zatim su teroristima slali dio po dio tijela u odvojenim paketima. Na taj način su pokazali da se protivnici Rusije ne igraju sa njima.

Dokumenti CIA koji više nisu tajni otkrivaju kako je KGB imao specijalan tim samo za izvršavanje ubistava. KGB-ov 13. odjeljenje nazvano je "Direkcija za specijalne zadatke", koja je sprovodila izvršavanje zadataka ili tekuće poslove, odnosno ciljana ubistva. Cilj je bila eliminacija onih koji predstavljaju prijetnju SSSR-u.

Većina agenata nije znala da direkcija ima dvije posebne laboratorije, jednu za proizvodnju jedinstvenog oružja i eksploziva, a drugu za razvoj otrova i droga.

Otrovi su bili omiljena metoda za slučajeve koji su bili pod većim nadzorom suda, zato što su privlačili manje pažnje, a često bi se takva smrt zamjenila sa prirodnom smrću.

"Business Insider" sastavio je listu devet pokušaja ubistava u režiji KGB-a.

1. Lav Trocki

Lav Trocki bio je ključni igrač u boljševičkom preuzimanju Rusije, 1918. godine za kojeg su mnogi smatrali da će naslijediti Lenjina nakon njegove smrti. ali ipak je Staljin pobijedio u toj igri.

Trocki je kritikovao novu sovjetsku vlast za gušenje demokratije pa je izbačen iz vlasti. Na kraju ga je Staljin prognao iz SSSR-a. Nastanio se u predgrađu glavnog grada Meksika, ali čak ni velika udaljenost od Rusije, nije ga zaštitila od Staljinove smrtne kazne. Trocki je umro 1940. ubio ga je španski komunista, koji ga je napao šiljkom za led.

2. Josip Broz Tito

Vođa Jugoslavije se nakon Drugog svjetskog rata nije htio da se odrekne samostalnosti svoje zemlje. Kako je Josip Broz Tito odbio ujedinjenje sa Sovjetskim blokom Staljin je odlučio svoju frustraciju da izliječi drugim metodama. Odlučio je da se riješi Tita, kao što se riješio mnogih prethodnih prepreka u politici.

Rusi su Tita pokušali da ubiju pomoću kuge u spreju, poslali su mu kutiju koja je ispuštala otrovni plin kada bi se otvorila. Pokušali su da ga ubiju još 20 puta, ali je Tito osujetio svaki Staljinov plan. Na kraju mu je u Moskvu poslao telegram: "Prestanite da šaljete ljude da me ubiju. Ako ne prestanete, poslat ću ja jednog u Moskvu. I neću morati da šaljem drugog."

Džon Vejn

Glumčeve izjave protiv komunizma, nisu se dopale Staljinu koji je navodno naručio njegovo ubistvo. Dva ruska režisera Sergej Gerasimov i Aleksej Kapler upozorili su Orsona Velsa za naručeno uistvo.

Vels je rekao Vejnu, ali glumca je već prethodno upozorio i FBI agent, za kojeg je sam Vejn kasnije rekao da mu je spasio život. Džon Vejn i njegov prijatelj scenarista planirali su da otmu ubice, da ih odvedu na plažu i zaprijete im kako bi izvukli informacijee. Dvojica egzekutora su se na kraju predali i počeli da rade za FBI, a Vejn se preselio u sigurniju kuću sa ogromnom ogradom.

Lev Rebet

Lev Rebet bio je ukrajinski pisac, preživio je nacističke logore, a zatim je postao strasni protivnik komunizma. Jedno vrijeme, bio je na čelu ukrajinske vlade. Rebet je 1957. iznenada umro na putu za Minhen, kao uzrok navedeno je da je riječ o prirodnoj smrti.

KGB-ov agent je četiri godine nakon toga pobjegao na zapad i otkrio kako je Rebetova smrt, zapravo bilo ubistvo. Ubio ga je pomoću pištolja koji je ispuštao plin cijanida. Istim tim oružjem ubio je i Banderu, šefa stranke Leva Rebeta.

Georgi Markov

Na autobuskoj stanici u Londonu 1978. godine svoj prevoz je čekao Georgi Markov, komunistički dezerter iz Bugarske koji je u Engleskoj stvorio novi dom.

Čovjek koji je stajao pored njega ispustio je svoj kišobran tako da je udario Markova u nogu. Zaboljelo ga je, ali Markov gotovo da nije reagovao. Čovjek sa kišobranom se izvinio i obojica su nastavili svojim putem. Markov je umro četiri dana nakon toga.

Autopsija je pokazala kako u nozi ima kuglicu sa dva miligrama smrtonosnog otrova koja se koristi kao bojni otrov. Još jedan Bugar koji je napustio komunistički režim, Vladimir Kostov, preživeo je sličan napad. Kuglica sa otrovom pronađena je u njegovim leđima. O napadu je govorio na jednoj radijskoj stanici, četiri dana nakon susreta sa smrću.

Georgij Okolovič

Vođa anti komunističke grupe u egzilu Georgij Okolovič 1954. godine na svojim vratima zatekao je Nikolaja Hohlova. Bilo je to u Frankfurtu, u zapadnoj Njemačkoj. Hohlov mu je tada rekao:

"Georgij Okoloviču, dolazim iz Moskve. Centralni komitet komunističke partije Sovjetskog Saveza naručio je tvoje ubistvo."

Ali agent ga nije ubio, nego je prebjegao u SAD i preko konferencije za novinare otkrio kakvo je oružje trebalo da koristi. Bilo je riječ o kutiji cigareta koje su, u stvari, maleni prigušeni pištolji na elektronsko upravljanje, a koji ispaljuje cijanid.

Nikolaj Hohlov

Kako bi se osvetili za njegov bijeg i to što nije ubio Okoloviča, Kokolova supruga je osuđena na prisilno preslenje u Sovjetskom savezu, a odjeljenje 13. je naručilo njegovo ubistvo. Trebalo je da ga otruju talijumom, što bi bila prva upotreba radiološkog oružja u KGB-u.

Talijum je element koji se često koristio za trovanje pacova i mrava, ali prestao je da se koristi zbog mogućih loših posljedica. Kada je Hohlovu koža počela da puca, gubio je kosu, i krvario bez zgrušavanja krvi, znao je o čemu je riječ. Njemački ljekari su mu dali protvotrov i preživio je.

Papa Jovan Pavle II

Kada je poljski kardinal Karol Jozef vojtil izabran za papu 1979. godine, Sovjetski savez nije bio oduševljen. Smatrali su kako je on sam ogromna prijetnja za njihovu moć, pogotovo u Poljskoj. Kada je 13. maja 1981. godine papa upucan i ranjen, čitav svijet je tražio širu pozadinu koja stoji iza njegova napadača, Turčina po imenu Mehmet Ali Agdža.

Pokret solidarnosti direktni je rezultat papine posjete Poljskoj 1979. i postao je stalna iritacija sovjetskim vođama. Knjiga u kojoj se iznose dokumenti koje je agent Vasilij Mitrohin prenio na zapad, pokazuje kako je KGB sproveo svoj pokušaj atentata kao osvetu papi za njegov pokušaj pokopavanja sovjetskog režima.

Aleksandar Litvinjenko

Aleksandar Litvinjenko je radio za KGB od 1986. do raspada Sovjetskog Saveza 1991. Nastavio je da radi u ruskoj bezbjednosnoj službi još dugo nakon toga. Ubacivao se u grupe organizovanog kriminala. Na konferenciji za novinare 1998. optužio je svoje nadređene da su naredili ubistvo ruskog medijskog tajkuna. Dva puta je hapšen, a Vladimir Putin ga je lično otpustio. Agent je Putina optužio da je bombardovao ruske stanove i ubio ruskog novinara, kako bi ga izabrali za predsjednika.

Sa porodicom je pobjegao u London gdje je počeo da piše knjige i savjetuje britansku obavještajnu zajednicu o ruskim aktivnostima. Navodno je postao meta FSB-a, nasljednika KGB-a.

Naglo se razbolio 2006. oslabio je i više nije mogao da se kreće. Kada je smješten u bolnicu, specijalisti su napravili testiranja na radioaktivne materijale i otkrili su kako u tijelu ima element Polonijum-210. Hemijski element koji zrači alfa radijaciju koja oštećuje samo ljudsko tkivo, nakon što ga se proguta. Britanske službe otkrile su polonijum u Litvinjenkovoj šolji za čaj, koja je 200 puta veća od uobičajene smrtonosne doze.