BIH

POKUŠAJI "PRANJA" KRVI Ljubitelji Miloševića Hag vide kao samoposlugu

O politici balkanskog kasapina

M. DEDIĆ

27.8.2016

Prolaze godine, mijenjaju se vlade, ali u Srbiji se svako malo jave glorifikatori političkog naslijeđa balkanskog kasapina Slobodana Miloševića. Ovoga puta dešava se to kroz izjave Ivice Dačića i Aleksandra Vulina, dvojice starih-novih ministara u Vladi Aleksandra Vučića, dvojice nekadašnjih Miloševićevih “dečaka” i saradnika, koji ovih dana tvrde kako iz presude krvniku Bosne Radovanu Karadžiću proizilazi da “nema krivice Srbije za genocid i ratne zločine u ratu u BiH”!!? 

Glavni argument  

Pokušaji “pranja” krvi s politike Slobodana Miloševića, koji je odgovoran za raspad bivše države, krvavi rat koji je uslijedio i stotine hiljada žrtava, spadaju u nemoguće misije, a izjave Dačića i Vulina pripadaju više satiri i parodiji.

Srđan Puhalo, psiholog i društveni analitičar iz Banje Luke, izjave srbijanskih funkcionera tumači kao paradoksalne s obzirom na unisonost mišljenja i stavova srbijanskih političara o Haškom sudu kao “političkom, koji sudi samo Srbima”.

dacic-vulin2

Dačić i Vulin: Novi-stari Miloševićevi glorifikator

- Mene čudi da je glavni argument nevinosti Slobodana Miloševića pozivanje na presudu Radovanu Karadžiću, jer ljudi koji misle da je Slobodan Milošević nevin najčešće misle da je Haški tribunal politički sud i kao takav nije relevantan. To je paradoks i tu vidimo da ljubitelji Miloševića ovaj sud doživljavaju kao samoposlugu, odakle mogu da uzmu ono što im treba, a sve ostalo zanemare. S druge strane, želja Dačića i Vulina da rehabilituju  Miloševića ima za cilj i njihovu rehabilitaciju od onoga šta su bili i šta su radili 90-ih godina - kaže Puhalo u izjavi za naš list.

Banjalučki kulturolog Srđan Šušnica opskurne izjave Dačića i Vulina vidi kao “dio strategije novog vala rekonvalescencije nacionalnih interesa, nakon pogubne miloševićevske ratne i agresorske politike, kratkog otrežnjenja za vrijeme Đinđića i dugog nacionaldemokratskog lutanja Koštunice i Tadića“. 

Sramotna epizoda

- U toj rekonvalescenciji miloševićevska epoha se posmatra samo kao izgubljena bitka i poraz uslovljen globalnim kontekstom, a ne kao moralno nazadna i sramotna epizoda u istoriji Srbije, koje se treba odreći “in toto”. Rehabilitacija, a s njom i ideja o podizanju spomenika Miloševiću, imaju za cilj da ideološki ujedine Srbe, kao što to ističe i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. To je prirodan nastavak procesa ujedinjenja koji je započeo “lutajući demokrata” Boris Tadić 2008. godine sporazumom i pomirenjem između demokrata i SPS-a - smatra Šušnica. 

susnica

Šušnica: Pranje od odgovornosti

Dodaje kako ovaj pokušaj rehabilitacije ima za posljedicu i to da većinski dio elite u Srbiji za državnički kurs prihvati liniju relativizacije, glorifikacije i političke legitimizacije cjelokupnog političkog naslijeđa Miloševićeve ratne kampanje, uključujući tu i zločine počinjene u ime “viših nacionalnih ciljeva”, a tu se ubrajaju i uspjesi te politike oličene u RS, ali i neuspjesi oličeni u Kosovu.

puhalo

Puhalo: Pozivanje na presudu Karadžiću

- Bojim se da se etnoimperijalna Miloševićeva politika prihvata kao globalno legitimna i regionalno željena politika države Srbije u datom istorijskom trenutku, ali i kao temelji za vođenje neke nove regionalne politike, jer se na ovaj način kako razmišljaju visoki srbijanski funkcioneri Dačić i Vulin Srbija pere od moralne ili političke odgovornosti za ratove i zločine i sve više oslobađa obaveze da se u vođenju regionalne politike suzdržava od prijetnji silom i sile kao političkog sredstva - kaže Šušnica za “Dnevni avaz”.

Destabilizacija i osporavanje države BiH

Šušnica uočava i opasnost da bi rehabilitacija Miloševića još više glorificirala, sakralizirala i instrumentalizirala RS i bosanske Srbe za destabilizaciju i osporavanje države BiH, kao i za usporavanje njenog puta u euroatlantskim integracijama