KOLUMNE

Duh Karađorđeva

Komentar dana

Erol AVDOVIĆ

26.8.2016

U Bosni i Hercegovini mnogo toga ne funkcionira normalno, po standardima ostalog svijeta: ne valja negativna selekcija koja uzima danak u svim segmentima društva, pa se razboriti ne mogu izboriti za istinu i pravdu; državom vladaju moćnici više nego zakoni, a ne valja ni limitirani ustavni okvir, koji taj domaći bašibozuk – pokvarenost glavešina – omogućava, i još mnogo toga. Ali, nadasve je nakaradna komšijska politika, koja još korača u Miloševićevim ili Tuđmanovim cipelama.

Tako su i zlokobne riječi novogeneracijskog političkog junoše, bivšeg premjera Hrvatske i sadašnjeg pretendenta na tu fotelju, Zorana Milanovića, da BiH nije država njegov osobni, veliki politički “big shit”. Bolje je i ne prevoditi ih s engleskog. Ali, i više od toga, jer verbalnim smradom počinje svaka kolektivna nevolja na Balkanu! 
 
Zato se Milanovićeva nadobudnost i ne smije olako svesti pod “izbornu retoriku”. Ona je primjer makijavelističkih alata kojima se Bosna kontinuirano demontira. Ni usporedbe Milanovića s drugim sebičnim razaračem BiH, Miloradom Dodikom, zato nisu pretjerivanje. Već viđeni, politički ego ovakvog ad hoc dvojca dolazi iz iste Pandorine kutije, koja bi se zakonima, dakle silom, morala držati podalje od Bosne. 
 
Nažalost, Milanovićeva retorika vraća nas u vrijeme prije jasno iskristaliziranog stava službenog Zagreba po kojem je glavni grad bh. Hrvata odavno Sarajevo, a ne hrvatska prijestonica. Te su riječi do te mjere gravidne, da u Beogradu mogu poslužiti kao dodatni alibi onima koji još nisu prevalili preko usta da je Sarajevo, a ne Banja Luka glavni grad bh. Srbima.
 
A tako se vraća i duh Karađorđeva, u kojem su prije 20 i više godina Milošević i Tuđman krojili bosansku sudbinu iza zatvorenih vrata. 
 
Ako želi sakupiti barem mrvice svoje političke kredibilnosti, da ne govorimo o šteti koju je nanio u odnosima između Hrvatske i BiH, Milanović bi se morao odmah duboko ispričati svim građanima ove napaćene zemlje.