Bolje pet godina pregovora nego pet minuta ratovanja, kazao mi je jednom monsinjor Franjo Topić, zemljak iz srednje Bosne, iskreni domoljub i prijatelj svih čestitih ljudi ove zemlje.
Ovo je najvažnija lekcija koju naši lideri moraju naučiti, jer o tome ovisi naša budućnost u sedmicama i mjesecima koji dolaze. Posebno ovdje gdje se i nakon agresije i genocida i dalje olako spominju rat, nemiri i oružje.
U zemlji u kojoj za rat nije potrebno dvoje, već jedna dobra budaletina i đilkoš, spominjanje bilo kakvih sukoba ravno je igranju šibicama u barutani i put s kojeg povratka nema.
Važan korak da se čuje baš taj glas razuma i u zapjenušanim danima predstojeće izborne kampanje, kada je para sve manje, a zahtjeva ne manjka, učinili su jučer čelnici SDA, SBB-a i HDZ-a Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Dragan Čović.
Porukama da Bosnu niko neće podijeliti i da se moramo posvetiti izgradnji, zapošljavanju i ispunjavanju obećanja, donijeli su malo mira u bh. kuću iz koje ovih dana bježe i hodže i popovi.
Lider SBB-a Radončić shvatio je da je đavo odnio šalu i uložio ogromnu energiju da bi za sto doveo najprije najvažnije ljude FBiH, vjerujući iskreno da će iz boljeg dijela naše zemlje krenuti priča o onome od čega se živi, nasuprot prijetnjama i zaoštravanju retorike onih koji bi i danas-sutra ponovo rado vidjeli bosansku sirotinju svih vjera kako gine za njihovu vlast i komfor.
Da, svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta, rekao bi Dostojevski.
A makar je ovdje suza bilo.
Dakle, umjesto velikih parola, dajte nam autoput i ceste. Umjesto suza, ukinite redukcije. Umjesto odbrane nacije, pokažite djeci kako da dođu do posla i ostanu ovdje. Umjesto pušaka, gurnite im u ruke olovke i utjerate u univerzitete. Sve drugo je laž. Nju ostavite sebi!
