Iračka vojna vozila jure pustinjskim krajolikom kroz provinciju Ninivu prema gradu Kuajarahu, do kojega se pomaknula linija bojišta u vojnoj operaciji izbacivanja ISIS-a iz velikog grada Mosula, piše CNN.

ISIS pokušava smanjiti vidljivost paljenjem nafte i pune zrak dimom. Ali iračke snage napreduju uprkos crnom apokaliptičnom nebu, ulicu po ulicu prepunu uništenih zgrada, s otkinutim električnim kablovima kojima po cesti udara vrući pustinjski vjetar.

Sada su još samo par kilometara udaljeni od središta grada, i oko 60 kilometara od Mosula. Kažu kako će do kraja godine osloboditi drugi najveći irački grad kojeg je ISIS zauzao na juriš prije dvije godine.

U zadnja četiri mjeseca iračka je vojska postigla značajne nepretke u borbi za oslobađanje Mosula i obruč oko grada sve se više steže. Metodično se kreću prema sjeveru kroz sela i gradove. Došli su i do rijeke Tigris gdje su postavili pontonski most kojeg je ISIS bezuspješno pokušao uništiti čamcem napunjenim eksplozivom.

U julu su Iračani zauzeli zračnu bazu Kuajara, treću po velićini u toj zemlji. To će biti važna polazna tačka iračkih i američkih snaga u napadu na Mosul nakon što se očisti od mina i ostalih eksplozivnih sredstava.

Ponestaju im strani borci

General Nadžim al Džobouri, zapovjednik iračkih operacija na području Ninive, kaže kako njegovi vojnici osjećaju kako ISIS postaje sve slabiji. Dodaje kako su ranije većinu ISIS-ovih boraca činili stranci. A sada su mješavina stranaca i lokalnog stanovništva.

“Mislim da im ponestaje stranih boraca”, kaže general.

Ali još uvijek nije sve tako sigurno. General al Džobouri pita se čuva li ISIS strane borce za očekivanu veliku ‘Mosulsku bitku’.

General govori u malenom dvorištu kuće u kojoj se nalazi izložena kolekcija oružja napravljenog u Iraku i Siriji za potrebe ISIS-a.

Između ostalog, tu je i je minobacačka cijev iz kućne radinosti viša od većine vojnika. A pored je minobacač veći od onih istog kalibra kakvog koriste Iračani.

ISIS ima “dobre inžinjere koji rade s njima”, kaže al Džobouri, navodeći “dobar, profesionalan rad” u proizvodnji oružja.

Vapaj – ‘Žedni smo!’

Najveća briga za generala al Džobourija ostaje civilno stanovništvo Mosula. Barem jedan milion ljudi ostalo je u rukama organizacije poznate po korištenju civila kao ljudskih štitova.

Nedaleko se nalazi ad-hoc logor u koji su se smjestile izbjeglice pobjegle od ISIS-a – šatori smješteni usred gole zemlje. Vrući pustinjski vjetrovi pušu poljem. Vrućina postaje zagušljiva. Pijesak se hvata za sve, i posvjetljuje tamnu kosu djece.

Starica pokazuje sliku svoga sina kojeg je ubio ISIS dok čvrsto drži ruku unuke. Od šatora do šatora leže bebe, dehidrirane i bezvoljne. Djeca se ne mogu sjetiti kada su se zadnji put otuširala. I svi ponavljaju “Žedni smo”.

Ovdje nema čiste vode, a od vode koja se nalazi u jedinom bunaru svima je loše. Dva su zahoda na 1.000 ljudi. Prehrana? Grah i leća dvaput dnevno.

Pomoć ne dolazi, unatoč obećanjima od međunarodnih organizacija i iračke Vlade. Lokacija je jednostavno preblizu liniji bojišta a logistički problemi prebacivanja kampa i pomoći preveliki su.

Organizacije zadužene za pomoć upozoravaju na ‘humanitarnu katastrofu stoljeća’ kada više od milijun ljudi počne napuštati Mosul i okolicu.

A najgore je to što se radi o katastrofi koja je u potpunosti predviđena. Nema opravdanja za neispunjavanje hitnih potreba i osiguravanja smještaja, hrane, vode i lijekova onima koji su već ionako puno propatili.

Drugi obližnji logori isto su prenapučeni, a ofanziva na Mosul tek treba početi.

U iračkom Kurdistanu, logor Debaga je od travnja narastao pet puta. Gradi se dodatna infrastruktura, ali jedva da pokriva potrebe onih koji se već nalaze tamo. Porodice se guraju ispod cerada i improviziranih skloništa dok čekaju smještaj.

“Pobjegli su od borbi, pobjegli od nasilja, ovdje su došli traumatizirani, često žedni i jako iscrpljeni a mi im nismo u stanju osigurati ono što im je potrebno jer jednostavno nemamo mjesta”, kaže Elisabeth Koek, predstavnica norveškog Savjeta za izbjeglice, prenosi Net.hr.

Nakon što dobiju još zemlje za logor, što treba učiniti regionalna vlada iračkih Kurda, i dalje ostaje pitanje financiranja.

Oko 284 miliona dolara (1.872 milijuna kuna) dodijeljeno je nakon hitnog poziva u pomoć prošlog mjeseca. Ali novac se mora dati odmah, a ne tek kada dođe do masovnog zbjega a kriza postane prevelika za kontroliranje.

A potreba je već bolno očita. Uzduž raznih linija bojišta dok iračke snage idu naprijed, stanovništvo bježi iz kojeg god mjesta oslobode.

Sretni ali slomljenog srca

Sjeverno i istočno od Mosula napredovali su kurdski Pešmerge, i zauzeli nekoliko sela.

U sjeni kontrolne točke Pešmerga skupila se grupica ljudi koji su upravo pobjegli iz teritorija pod kontrolom ISIS-a. Tri žene, sve šogorice, sjede tiho u crnim nikabima koje nose sve žene pod ISIS-ovom kontrolom, dok su se oko njih skupila djeca. Njihovi su muževi otišli prije dvije godine u potrazi za poslom ali nisu se uspjeli vratiti kući kada je ISIS okupirao mjesto.

Dvije žene imaju djecu koju njihovi očevi još nisu niti vidjeli ali nadaju se da će uskoro svi biti ponovo zajedno.

Svi oni skrivaju svoja lica, u strahu za voljene koji su još pod kontrolom ISIS-a te otkrivaju malo detalja o svome bijegu.

Jedan čovjek, njihov rođak, ugledao je priliku za bijeg kada su se Pešmerge približile njegovoj zemlji.

“Tako mi je drago zbog njih”, kaže čovjek. “Ali meni samome srce je slomljeno. Roditelji mi nisu uspjeli izaći s nama. Ne znam kako ću ih izvući.”