U knjizi “Vječiti povratak fašizma” Rob Rajmen (Riemen), holandski filozof kulture, navodi da bi savremeni ili fašizam naših dana opet mogao postati evropski nusprodukt “intelektualaca koji njeguju lagodni nihilizam”. Baš kao 30-ih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj i Italiji. I svugdje tamo gdje danas ne prestaje pohlepna utrka za novcem. 

Valja se prisjetiti i šta su još 1947. godine rekli pisci Albert Kami (Camus) i Tomas Man (Thomas Mann) - ustvrdivši da je “fašizam politički fenomen koji nije nestao okončanjem (Drugog svjetskog) rata”.

Slogani i parole

Prije toga, 1940. godine, na jednom predavanju u Los Anđelesu, Tomas Man je upozorio: “Dođe li fašizam ikada u Ameriku, doći će u ime slobode.” Dok ovih dana slušamo verbalne tirade Donalda Trampa (Trump), ne bismo smjeli zaboraviti te Manove riječi.
 
Kada je prije rata živio u Minhenu, ovaj se filozof uvjerio kako je funkcionirala fašistička fabrika laži i kako je omogućavala nacističkim vlastodršcima da ostanu na vlasti: “Zahvaljujući savršenom ovladavanju lažima, riječima se oduzimalo njihovo značenje i svodile su se na slogane”.

Njemački nacionalisti su tako htjeli samo retorički “pozajmiti” vlast Hitleru, nadajući se kako ga mogu kontrolirati. Tako je i Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) htjela iskoristiti Slobodana Miloševića za svoje velikodržavne ciljeve u Hrvatskoj i Bosni. Ali, kao u svakoj priči o Frankenštajnu, čudovište se na kraju izmakne kontroli. 

Opet je puno crvenih signala tamo gdje se danas u Evropi pojavljuju Marin le Pen (Marine) ili u Americi Donald Tramp (Trump). No, ima još upozorenja, kao onomad u Beogradu, "tamo daleko", gdje notorni Vojislav Šešelj poziva sve Srbe da ovdje, u Americi, glasaju za Trampa. 

U tom mikrokosmosu, u kome balkanska palanka i mahala nisu samo rezervoar slijepih izvršilaca već često i inspiratora velikih potencijala, valja obratiti pažnju s kakvim se sve parolama dodvoravaju prosjaci vaših izbornih glasova. 

Blago rečeno, i naše je saučesništvo debelo i neoprostivo – ponajviše zato jer zlo ne zaustavljamo demokratski i na vrijeme. 

Šešelj poziva sve Srbe da u Americi glasaju za Trampa

A i kako bi kad su nas dugo trenirali za ravnodušnost, pa smo postali žrtve vlastitih niskih strasti, koje hranimo masovnim medijima; taj patos u nama ne umire tako lako.

U svijetu usmjerenom na materijalne interese, na šta, kao opći – globalni mentalitet, upozorava i Rajmen, takav ambijent još više podstiče “opći osjećaj srdžbe u društvu”. 

Zar “obnovu evropskih vrijednosti” prvo nisu obećavali ljutiti evropski fašisti i smrknuti demagozi raznih fela! Da bi se, na kraju, sve pretvorilo u “novu” Njemačku, “novu” Italiju – u neka opasno nova društva, “ukorijenjena u strahu od slobode i najgoroj duhovnoj skučenosti, što ne može dovesti ni do čega drugoga nego do nasilja” – beskonačne spirale nasilja.

Fašizam, nažalost, ne prestaje da stanuje u našem sokaku. Evropa nije naučila svoje lekcije na Balkanu, na toj periferiji koja je najviše propatila.

- Doista nikada ne smijemo zaboraviti da fašizam ima nadasve evropsku historiju - napisao je Rajmen. 

Balkan je, pak, domovina sve samih virtuoza demagogije: oni odlično znaju iskorištavati osjećaj srdžbe i birati žrtvenu janjad. I, kao što kažu, “širiti mržnju, skrivati intelektualnu prazninu iza slogana i uvreda, te svojim populizmom uzdizati politički oportunizam do razine umjetnosti”. 

Ako vas ovo podsjeća na Banju Luku ili Beograd ili neku drugu balkansku metropolu – niste u krivu.

Bez imuniteta

Taj obrazac političkog pokreta s narodnim kolovođom, koji je kadar izvesti stotine hiljada “istomišljenika” na ulice, braneći kao nekad Nijemci “vrijednosti njemačkog naroda”, preživio je sve do danas, u različitim nacionalnim pakovanjima.

Zato, kada opet čujete Trampove nebuloze ili krajnje dvojbene i sumnjičave konotacije o muslimanima – ne prepadajte se do kraja. Jer, strah i jeste krajnje ishodište njihovih namjera. A tamo gdje prestaje misao počinju instinkti.

I kad već spominjemo muslimane, naravno i one bosanske – bilo bi dobro da se u potrazi za svojom ljudskom kvintesencijom (suštinom), nakon svega, nipošto ne vraćaju u sedmo stoljeće, već da prvi potrče u 21. Nije bez pameti, da bi novi start, za novi učevniji maraton, mogao krenuti upravo iz Bosne.

Vjere kao i ideologije su vanteritorijalna kategorija, ali mogu postati lokalno ili globalno totalitarne, ili obrnuto. Kao što se i svaki otpor protiv nepravde ili navodne nepravde može pretvoriti u teror ili terorizam.

Kršćanska povijest tako obiluje “epizodama apokaliptičnih vizija i žudnje za čistim kršćanskim svijetom”. To je često bio “alibi” za križarske i vjerske ratove, inkviziciju, spaljivanje heretika i vještica, geta, mržnju i antisemitizam koji su se zbili u tvornicama smrti, kako to piše Rajmen. I dodaje da, nažalost, i jevrejstvo ima svoje fundamentaliste.

Hoću ovdje skromno zapisati kako ni islam nije imun sve dok mu ne uspijeva živjeti svoje ideale. Kada bi milijardu i po muslimana odmah uvažilo prvo kur'ansko načelo da je život kroz znanje, a ne puko sljedbeništvo potraga za istinom, ljubavlju, ljepotom, dobrotom i slobodom, ispeli bismo se kao ljudi do samog vrha humanizma. 

Muslimani, koji su učestvovali u milenijskim ratovima, kako mi je to u jednom razgovoru prije nekoliko godina u Njujorku rekao unuk Mahatme Gandija Radžomohan (Rajmohan Gandhi) – nisu sebi dozvolili da upadnu u fašizam. 

A ne bi ni smjeli, ako hoće ostati muslimani.