Nakon 22 godine provedene u poznatom lovištu Sušica na Bijelim vodama kod Srebrenice, Husein Karić (79) po prestanku rata otišao je u zasluženu penziju.
Kada je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća počeo raditi kao lovočuvar, nije ni razmišljao da će u lov voditi najviše funkcionere bivše države i da će se nakon dvadesetak godina čuveno lovište Sušica zbog ratnih djelovanja raspasti, a veliki broj kapitalnih divljači nestati.
Iz lovišta je nestala kapitalna divljač
Bez privilegija
- Kada sam primljen u radni odnos u Lovačko društvo "Javor", nisam računao da ću biti raspoređen u lovište Sušica kao lovočuvar, jer je to bilo odgovorno radno mjesto i stalno se kontaktiralo s visokim domaćim i međunarodnim funkcionerima koji su ovdje često dolazili u lov na razne vrste divljači - sjeća se Karić.
Kako kaže, najteži mu je posao bio da visoke domaće i strane državnike bez ikakvog osiguranja odvede na čeku i da tokom njihovog lova odgovara za sigurnost svakog gosta. Na čeki su provodili po nekoliko sati sve dok se divljač ne ustrijeli.
- Kada gost ustrijeli medvjeda, divokozu, divlju svinju ili neku drugu divljač, educirana komisija lovišta boduje ulov i po vrijednosti trofeja lovac izvrši uplatu. Trofej ostavlja sebi, a meso ubijene divljači prodavali smo hladnjači Sokolac. Iako su ovdje lovili najviši funkcioneri bivše Jugoslavije i stranih zemalja, nijedan nije imao privilegiju. Svi su na račun lovišta Sušica morali u devizama platiti ubijenu divljač - tvrdi Karić.
Napušten objekt Bijele vode
Domaća jela
Zna da je najviše gostiju dovodio bivši gradonačelnik Sarajeva i generalni direktor „Energoinvesta“, pokojni Emerik Blum. Najčešći gosti Bijelih voda bili su tadašnji funkcioneri Branko Mikulić, Nikola Stojanović, Ante Sučić, Milanko Renovica, mnogi generali. Gosti su donosili hranu, a razna domaća jela spremali su im Hasiba i Munib Halilović, domari objekta Bijele vode.
Hrana za divljač
Kaže da je hrana za divljač nabavljana iz svih klaonica regiona, a 10 tona kukuruza mjesečno kupovalo se od ovdašnjih poljoprivrednika. Hranu do Bijelih voda dovozio je Avdo Lejlović, a na tri hranilišta nosila se na konjima. Trebalo je nahraniti 65 medvjeda i nekoliko stotina druge kapitalne divljači.
