Svi regionalni, pa ii svjetski mediji objavili su su danas kako je došlo do sukoba u selafijskoj zajednici u selu Ošve u kojem su sudjelovali i Adem Karamuja, ranije uhapšen pod sumnjom da se borio za ISIS, te tamošnji vjerski vođa Izet Hadžić s kojim su reporteri Telegrama u julu 2015. proveli dan.
Među odmetnicima je navodno i bivši pripadnik Islamske države, Muhamed Tutmić, već hapšvan i optužen zbog terorizma. Kako detaljnije objašnjavaju medijii, u selu je došlo do svađe, na kraju i do pucnjave zbog dugogodišnje nesuglasice oko korištenja zajedničkog spremnika voda.
Do sukoba je došlo jer su mještani htjeli isključiti jednog od napadača s vodovoda, zbog njegovog duga prema zajednici. On je iz osvete pogonskim gorivom zagadio zajednički spremik s vodom i pritom pucao na kuću Izeta Hadžića, vođu tamošnje selafijske zajednice. Lokalni mediji neslužbeno su otkrili kako je riječ o dvojici počinitelja Jasminu Batanoviću i Ademu Karamuji.
Uhapšen pod optužbom da se borio za ISIS
Batanović je uhapšen, a policija BiH i dalje traga za Ademom Karamujom, rođenim 1983. godine. On je 2014., zajedno s još 11 osoba, uhapšen u akciji Damask pod optužbom da se borio za ISIS. Među uhapšenima tada je bio i notorni Bilal Bosnić.
Prema izračunima koje objavljuju regionalni mediji, iz Ošvi, tog malog mjesta nedaleko od Maglaja, tristotinjak kilometara udaljenom od Zagreba, u Siriju i Irak otišlo je, prema broju stanovnika, najviše ljudi. Iz Državne agencije za istrage i zaštitu BiH još prije četiri godine potvrđeno je kako su se tamo nastanili pripadnici radikalnog krila vehabijskog pokreta.
Prema informacijama, u selo se među prvima doselio Harun Mehičević za kojim je Australija izdala potjernicu zbog terorizma, a lani je objavljeno kako je u samoubilačkom ekscesu u Bagdadu poginuo mještanin Emrah Fojnica, svojedobno optužen za teroristički napad na američku ambasadu u Sarajevu.
Zašto su Ošve zanimljive selafistima?
Selo Ošve istaknuto je kao jedna od najproblematičnijih točki i u stručnoj studiji Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca, koju su prije nešto više od godinu dana izdali Vlado Azinović, profesor na sarajevskom Fakultetu političkih znanosti, i Muhamed Jusić, islamski teolog i publicist.
Koautor studije, profesor Azinović smatra da postoje dvije teorije zašto se selafisti naseljavaju upravo u selima poput Gornje Maoče ili Ošvi. “Prva teza je da se selafisti naseljavaju na prostoru u doticaju etničkih granica unutar BiH kako bi djelovali kao neka vrsta čuvara prostora i vjere.
Ne vjerujem u to jer su te granice, zapravo, nastale na tadašnjoj liniji konfrontacije sukobljenih vojnih postrojbi. I tako su povučene. Razumljivija je tvrdnja da su selafisti ušli na to područje jer su, uglavnom Srbi koji se ne žele vraćati, odlučili prodati svoja, doslovno, razrušena imanja koje nitko drugi nije želio kupiti. Njima to savršeno odgovora. Žive daleko od moderne civilizacije, izolirani od svega izvanjskog”, komentirao je.
Nedugo nakon što je objavljena spomenuta studija bosanskih profesora, reporteri Telegrama otišli su u Ošve. Proveli su dan s tamošnjim selafijskim vođom, Izetom Hadžićem, na čiju je kuću u ovom posljednjem sukobu pucao spomenuti Jasmin Batanović. U nastavku prenosimo intervju s gospodinom Hadžićem, izvorno objavljen u julu 2015. godine.
TELEGRAM: U posljednje vrijeme mnogi mediji pišu o odlascima građana BiH u ISIS. Jesu li organizirani?
HADŽIĆ: Odlazak ne može biti organiziran. Razmislite samo ko će normalan pustiti petoricu bradonja sa ženama i djecom da idu. Uostalom, ko će normalan gurati žene i djecu u rat. To dovoljno govori da su svi koji su otišli, išli samoinicijativno. Vodili su sa sobom cijele svoje obitelji. To dovoljno govori o tome da su smatrali kako je Sirija obećana zemlja.
TELEGRAM: Postoji li finansiranje odlazaka u Siriju?
HADŽIĆ: Ma dajte, molim vas. Svako može posuditi 200 eura od prijatelja, obitelji ili poznanika. Let do Turske košta stotinjak eura. Čovjek sjedne u avion i ode. Kakvo je to financiranje terorista?
TELEGRAM: Tvrdite da niko ne financira odlaske na bojišta u Siriji. Ko je onda odgovoran za tolike odlaske državljana BiH?
HADŽIĆ: Za odlaske u Siriju je, uslovno rečeno, kriva država. Prije svega, ovo društvo odbacilo je te ljude, stavilo ih na margine. Prije svega mislim na činjenicu da ti ljudi nigdje ne mogu raditi. Bosna je i inače bijedna država, a ovi momci su prakticiranjem svoje vjere bačeni na samo dno. U takvim situacijama čovjek počne razmišljati, nemam posla, nemam ništa. Rat je dobra prilika, možda i nešto zaradim, a u ratu se ne radi, tamo se jede i spava. I onda su ljudi posuđivali novac, kupovali avionske karte i odlazili. Mislili su da je tamo obećana zemlja. Da su imalo znali što je to rat…
TELEGRAM: Imate li ikakvih kontakata s bilo kime iz ISIS-a?
HADŽIĆ: Iz samozvanog hilafeta, kako je naziv za Islamsku državu među njenim pripadnicima, primam prijetnje otkako sam na Youtubeu objavio svoju poruku da Bošnjaci nikad nisu i, ako Bog da, nikad neće provoditi terorističke napade i u kojem sam naglasio da u Bosni ne postoje terorističke organizacije. Kažu mi da nisam musliman, da sam nevjernik, da me treba skratiti za glavu. Ove prijetnje shvatam ozbiljno i već sam ih prijavio policiji.
TELEGRAM: Financira li vaš život ovdje neko?
HADŽIĆ: Malo je to nekulturno pitanje. Ja nisam ni kriminalac ni lopov. Evo, u ovih dvadeset godina nitko nije dokazao da me neko financira. U prošlosti je bilo situacija da bi netko poslao novac iz dobročinstva ili za zekat, ali čak ni tad nisam bio sklon primanju tog novca. Međutim, ni toga više nema. Rekao sam ljudima, nemojte slati novac, stavit će vas na popis da pomažete teroristima. Tako da nam je skučen prostor života. Ovo prerasta u diskriminaciju, ali to niko ne govori. Naprimjer, ja ne mogu nigdje raditi, niko me neće zaposliti.
TELEGRAM: Želite reći da nitko ne financira ovakve izolirane zajednice po bosanskim selima?
HADŽIĆ: Neću reći da tog financiranja nema, vjerovtno ima ljudi koji dobivaju novac, a ne rade ništa. Ali pogledajte samo moje ruke, ovo nisu ruke glazbenika. Da mene neko financira, ja ne bih radio u poljoprivredi. Zašto bih čitav dan radio ako ne moram?
TELEGRAM: Imate li kakvih problema sa komšijama, kako vas ljudi gledaju zbog brade?
HADŽIĆ: Nemam problema zato što me ljudi poznaju. Ali pitanje je na mjestu zato što se moja populacija, ljudi s bradom, stavlja u kontekst s ljudima koji vode rat ubijanja. Ja ga neću nazvati džihadom jer je pitanje smijem li ga nazvati džihadom. Ljudi ovakvog profila su opisani, donekle i s pravom, kao ubice, potencijalni teroristi. Ali, vidjeli ste ovog idiota na plaži u Tunisu, on nije imao brade. Dakle, čak i ljudi bez brade ubijaju.
TELEGRAM: Imate li problema s policijom?
HADŽIĆ: Ma čujte, kako govorim braći (drugim selefijama) haj'mo gledati tuđim očima. Evo, da si ti policajac koji zaustavlja nekoga s bradom. Pa ti ne znaš hoće li on eksplodirati, ne znaš kako će reagirati. Mene zadržavaju satima na graničnim prijelazima. U takvim situacijama zamolim za kavu i sok i odgovaram na sva pitanja koja mi postave. Nemam drugog izbora.
