Piše: Semira DEGIRMENDŽIĆ

Petar Kovačević, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, u intervjuu za “Dnevni avaz” ističe kako je sve razvijenija svijest građana naše zemlje o potrebi zaštite njihovih podataka.

Shodno tome, u ovoj godini povećan je i broj prigovora građana koji sumnjaju da se njihovi podaci zloupotrebljavaju. Kovačević kaže da, uprkos internim problemima u smislu popunjenosti kapaciteta Agencije i same njene opremljenosti, ova institucija uspijeva u sve većem obimu ispuniti svoju misiju i stvoriti uvjete u kojima će svaki pošteni građanin biti zaštićen od zloupotrebe ličnih podataka, pa čak i od same države, u čije ime se sve više vrši obrada tih podataka za različite svrhe.

Videonadzori u zgradama

U kojim slučajevima se građani mogu obratiti Agenciji i zbog čega Vam se najčešće obraćaju?

- Građani imaju pravo da podnesu prigovor kada saznaju ili posumnjaju da su njihovi lični podaci nezakonito obrađivani i naša je obaveza da to ispitamo i donesemo rješenje. Svake godine sve je više zahtjeva prema Agenciji razne prirode, što govori da je svijest o zaštiti ličnih podataka iz dana u dan sve veća. Samo u prvoj polovini ove godine za 20 posto je više podnesenih prigovora, što dovoljno govori o spoznaji građana o važnosti zaštite ličnih podataka.

Imamo slučajeve gdje građani traže mišljenje u vezi s određenim situacijama, a i institucije i pravna lica traže određena mišljenja, ali Agencija nije ta koja provodi Zakon o zaštiti ličnih podataka. Zakon provode kontrolori, dakle oni koji obrađuju lične podatke, a Agencija nadgleda provođenje zakona. O zahtjevnosti misije ove agencije govori činjenica da, maltene, nema životne situacije bez obrade ličnih podataka. A, kao kontrolor može se pojaviti bilo ko, dakle i svako fizičko lice se može pojaviti u određenim situacijama kao kontrolor i može podlijegati mjerama i aktivnosti Agencije. Kao što je, naprimjer, postavljanje videonadzora.

Već imamo postupke prema određenim fizičkim licima koji u zajedničkim objektima, u zgradama, postavljaju videonadzore. Komšije negoduju i u tom slučaju, znači, fizička lica se mogu pojaviti kao kontrolori. To dovoljno govori o zahtjevnosti posla koji je pred Agencijom, pogotovo imajući u vidu da je popunjena samo 60 posto, što je, jednostavno, neprihvatljivo.

Koliko to utječe na aktivnosti Agencije i čija je zadaća da to riješi?

- Što se tiče Parlamentarne skupštine BiH, imamo dobru saradnju i podršku. Međutim, glavna uloga trebala bi biti Savjeta ministara. Imamo određene zahtjeve prema njima u smislu jačanja naših kapaciteta. To je prepoznato i u Izvještaju Evropske komisije o napretku, gdje oni kažu da treba ojačati komisiju i kadrovski i finansijski i tehnički i na svaki drugi način da bismo mogli odgovoriti zadaći.

Zbog čega građani i institucije najviše prigovaraju kada je u pitanju zaštita ličnih podataka?

- U prošloj godini bilo je prigovora vezano za upis posebnog staža, davanje podataka trećoj strani, zatim prigovora na institucije koje su u konkursnim procedurama tražile određene dokumente ili podatke koji nisu potrebni, kao što je uvjerenje o nekažnjavanju i ljekarsko uvjerenje, prije nego što se uđe u konačan odabir.

Sada je mnogo manje takvih slučajeva da se u ranoj fazi konkursne procedure traže, naprimjer, te potvrde, a onog trenutka kada se definira ko je prvorangirani kandidat, onda se pred njega postavljaju određeni zahtjevi u smislu dostave takve vrste dokumenata. Mislim da je Agencija prvi prekršajni nalog upravo izdala jednom ministru koji je u nekoj konkursnoj proceduri zahtijevao uvjerenje o nekažnjavanju, a to je bilo bespotrebno. Ima i prijava zbog obrade jedinstvenog matičnog broja.

Koliko su česte prijave odnosno prigovori po tom osnovu?

- U odnosu na raniji period, ima ih dosta manje, pogotovo nakon što smo mi inicirali izmjene Zakona o jedinstvenom matičnom broju, te Zakona o ličnoj karti i Zakona o putnim ispravama, na način da se jedinstveni matični broj i kopija lične karte i putne isprave mogu tražiti samo ako je to propisano zakonom, a ne podzakonskim aktima.

Ali, prije nekoliko dana smo dobili anonimnu prijavu o zloupotrebama u vezi s promjenom glasačke opcije, za glasanje iz inostranstva putem pošte. Koliko je osnovano ne znamo, ali mi smo dobili takvu prijavu. Ali je činjenica da smo na prošlim lokalnim izborima imali prigovor građanina koji je došao u opštinsku izbornu komisiju da provjeri da li ga ima na biračkom spisku i dobio informaciju da je njegova biračka opcija promijenjena za glasanje iz inozemstva putem pošte. Čovjek je rekao da on nije promijenio svoju opciju i da nikada nije tražio to, niti planira ići u inozemstvo, te da živi u BiH.

Kovačević: Poslodavac ne može reći: „Hoću da se riješim ovog čovjeka pa ću mu svojevoljno upisati staž”

Naknadno smo utvrdili da je Zavod za zapošljavanje u Istočnom Sarajevu prikupljao kopije ličnih karata građana. Otišli smo u Zavod, izvršili inspekcijski nadzor i naložili im da ubuduće ne smiju prikupljati kopije ličnih karata građana koji su na njihovoj evidenciji.

S ovim krivičnim djelom upoznali smo Tužilaštvo BiH, a CIK-u naložili da ubuduće obezbijedi revizijski postupak da se može utvrditi ko je i kada obrađivao nečije podatke.
        
Slučaj MUP-a SBK

S kim Agencija za zaštitu ličnih podataka ima najviše sporova?

- Imamo dosta njih s MUP-om Srednjobosanskog kantona u Travniku u vezi s upisivanjem posebnog ratnog staža njihovim uposlenicima. Oni su upisivali staž bez znanja i saglasnosti lica i onda na osnovu toga ljude slali u penziju, a zakonska odredba je da je to na dispoziciji lica, da li će on taj staž prikazati i prihvatiti kao svoje pravo, to je na njemu. Ali, MUP je, ne znam čime već motivisan, upisao taj staž i uputio ljude u penziju. Oni ne odustaju od te prakse, iako zakon jasno kaže da poslodavac ne može reći: „Hoću da se riješim ovog čovjeka pa ću mu svojevoljno upisati staž“. Sud je već donio neke odluke po ovim apelacijama.

Koliko je zaštita ličnih podataka važna za evropski put BiH?

- Zaštita ličnih podataka dobiva sve veću afirmaciju u BiH. Zakon o zaštiti ličnih podataka, također, sve se više primjenjuje. On je i efikasan i ima kaznene odredbe, ali to kao da predstavlja problem pojedincima koji dolaze iz javnog sektora i kao da žele da učine da to ne bude tako. Znači, Zakon o zaštiti ličnih podataka dobiva na afirmaciji na taj način što imamo Agenciju koja ima ovlaštenja i moć da se obezbijedi pravo na zaštitu ličnih podataka kao jedno od osnovnih ljudskih prava.

Nekada se može napraviti granica gdje je to lično pravo, a gdje je javni intEres i nekada je javni interes da se ne objave nečiji lični podaci i da se na adekvatan način štite lični podaci. Tu je interesantna situacija s međunarodnom saradnjom i pristupanjem BiH  Evropskoj uniji. Prvi uslov koji treba ispuniti, a što je i zahtjev iz Brisela, jeste zaštita ličnih podataka. I u tom smislu je značajna uloga Agencije jer se oni redovno informišu o tome da li to funkcioniše po evropskim standardima. Traže da Agencija učestvuje u zakonodavnoj aktivnosti, zanima ih da li smo pod nečijim utjecajem, traže našu nezavisnost.

Zakon o zaštiti ličnih podataka sve je prisutniji, sviđalo se to nekome ili ne, u životu i radu i tako treba i biti u javnom sektoru. Znači, bez adekvatne zaštite ličnih podataka nema ni međunarodne saradnje ni evropskih integracija. To svima mora biti jasno.

Nikada nismo zabranili da CIK za izabrane političare objavi podatke o imovini

U Centralnoj izbornoj komisiji i danas tvrde da imovinske kartone političara ne objavljuju jer je to prije nekoliko godina zabranila Agencija na čijem ste čelu. Vi, pak, kažete da takva zabrana ne postoji?

- Za nas je bilo neprihvatljivo da se objavljuju imovinski kartoni svih kandidata s njihovim ličnim podacima. Ali, mi nikada nismo zabranili da CIK objavi za već izabrana lica određen obim podataka. To isključuje objavu ličnih podataka poput jedinstvenog matičnog broja, broja ličnih dokumenata i adrese, ali imena i imovinu kojom izabrani zvaničnici raspolažu CIK može objaviti na svojoj internetskoj stranici.

Ja se zalažem i za provedbu toga da i sudije, tužioci i državni službenici dostavljaju javnosti na uvid svoje imovinske kartone. Mi imamo zakon kojim se može lako utvrditi koliko je neko, dolaskom na funkciju, uvećao svoje imovinsko stanje.

Građani imaju pravo znati imena državnih službenika!

Koliko neke institucije koje neće da objave imena svojih uposlenika imaju pravo da se pozivaju na zaštitu ličnih podataka?

- I to je proizvoljno pozivanje na zaštitu ličnih podataka. Jer, građani imaju pravo da znaju ko radi u državnom aparatu, imenom i prezimenom. Agencija je objavila imenom i prezimenom svakog svog zaposlenog i na taj način dala svoj stav o pristupu tim informacijama, ali mi se ne možemo baviti slobodom pristupa informacijama, jer nije u našoj nadležnosti.

Pokušaji izazivanja straha postaju sastavni dio funkcionisanja ove države

Tužilaštvo BiH ove sedmice obustavilo je istragu protiv Vas jer nije bilo nikakvih dokaza da ste zloupotrijebili službeni položaj ili ovlasti time što ste prije dvije godine htjeli izvršiti inspekcijski nadzor u Tužilaštvu BiH. Kako ste dočekali ovu odluku?

- Podsjećam da se istraga odnosila i na utvrđivanje moje navodne krivice za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja zbog već izvršenih inspekcijskih nadzora u 15 tužilaštava u BiH. Priroda tih inspekcijskih nadzora bila je edukativnog karaktera i trebalo je utvrditi da li su tužilaštva ispunila ono što je zakon stavio pred njih. Jer, zakon propisuje da će svaki javni organ donijeti podzakonske akte, planove bezbjednosti i uspostaviti određene evidencije. To je urađeno po istom obrascu u svih 15 tužilaštava u BiH i trebalo je i u Tužilaštvu BiH. Nikakav nas konkretan tamo predmet nije interesovao.

S druge strane, imali smo u prethodnom periodu određene postupke prema Tužilaštvu BiH i nikada ni oni nisu postavljali pitanje nadležnosti i da li potpadaju pod Zakon o zaštiti ličnih podataka. A, onda je došla ta prijava protiv mene. Pozdravljam odluku o obustavi istrage. Ali, do prijave nije trebalo ni doći. Nadam se da se takvo nešto neće ponavljati ubuduće. Žao mi je i što sam tada pisao Parlamentarnoj skupštini BiH, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i disciplinskom tužiocu. Nikad me nisu pozvali. Oni su morali odreagovati. Prema mom dubokom ubjeđenju, ovdje se morao Sud BiH uključiti, jer bespotrebno i zlonamjerno je odugovlačen postupak protiv mene i nameće se zaključak da je pokretanje istrage protiv mene bio pokušaj izazivanja straha, što postaje sastavni dio funkcionisanja ovog društva i države.