Sarajka Ema (Martinović) Furundžić, koja je prije pet godina ranjena u krvavom pohodu Andersa Brejvika i koja se uspjela s otoka Utoja spasiti plivajući skoro više od dva sata, danas je sretna supruga i buduća majka s obzirom na to da je u 6. mjesecu trudnoće. 

Ekskluzivno za “Dnevni avaz” nakon pete godišnjice krvavog zločina kaže da nije zaboravila taj dan. Brejvikov napad na otok Utoja u Norveškoj posebno je u centru pažnje budući da je, prema izjavama njemačke policije, prošlosedmični napad na civile u tržnom centru ''Olimpija'' u Minhenu inspiriran upravo ovim napadom. Njemačka policija kod napadača je našla planove i snimke masovnih ubistava. 

Furundžić je povodom napada u Minhenu kazala da se, kad je vidjela šta se dešava tamo, sjetila da je taj napad izveden na isti dan kao i pokolj na otoku Utoja. 

- Odmah sam nazvala drugaricu koja je preživjela pokolj zajedno sa mnom, pa smo se zapitale je li moguće da se nešto takvo ponovo dešava u svijetu. Razgovarale smo o tome da se napad desio na isti dan kada je Brejvik izveo pokolj i pitale smo se ima li tu neke povezanosti. Sve scene s Utoje su nam prošle kroz glavu i osjetile smo strah. Poslije svega što se desilo, nije nam jasno da neko u svijetu može gledati na Brejvika kao na idola - kaže na početku razgovora za naš list Furundžić.

Zvukovi i mirisi

- I danas se mučim s noćnim morama, kao i s traumom koju sam preživjela. Često mi se događa da iznova preživljavam sve i na to me potakne, naprimjer, neki zvuk ili miris. Svaki dan je borba da sve to ostavim iza sebe i mogu reći da sam nakon pet godina na dobrom putu - kazala je Furundžić. 

Dodala je da je i pored toga svega ipak sretna te da je trenutno na trudničkom i da sa svojim suprugom s nestrpljenjem čeka malu princezu. 

- U Bosnu i Hercegovinu trudim se doći barem jednom godišnje. Suprug mi je iz Crne Gore pa dosta vremena provodimo tamo. Međutim, ne zaboravljam ja svoje rodno Sarajevo, bila sam prošle godine i opet ću, ako Bog da - naglasila je Furundžić.  

Ema trenutno živi u malom norveškom gradu Venesla, a, kako je kazala, trudi se ostati u kontaktu sa svim preživjelim. 

- Ima nekoliko porodica koje su izgubile svoje najmilije s kojima sam u kontaktu - naglasila je Furundžić.

Furundžić i brat na otoku Utoja prošle godine: Čeka prinovu

Posebna veza 

- Dosta sam vezana za neke meni posebne ljude koji su zajedno sa mnom preživjeli horor. To je neka posebna veza koju ne mogu razumjeti ostali ljudi, to je neka vrsta energije koja nas je vezala za cijeli život - istaknula je Furundžić. 

Na naše pitanje odlazi li na mjesto krvoprolića i sudjeluje li u obilježavanju godišnjica ovog strašnog zločina, Martinović je kazala da je ove godine bila na obilježavanju pete godišnjice pokolja u kojem je ubijeno 77 osoba.  

Vratili smo naš otok, Brejvik nije uspio 

- Prošle godine ponovo je održan kamp za omladinu na otoku Utoja i ja sam išla. Na putu do otoka imala sam milion čudnih osjećaja, također, milion sam puta pomislila da neću izaći iz broda i prošetati otokom. Ipak, na kraju krajeva, drago mi je da jesam. Kad sam prošetala otokom, imala sam nevjerovatan osjećaj koji nikome ne mogu opisati. Osjećaj kao da sam nešto osvojila ili, bolje rečeno, pobijedila. Nakon tog boravka na otoku mogu reći da smo vratili nazad naš otok i na taj način Brejvik nije uspio ono što je htio. Ove godine bih išla ponovo na kamp, ali ne mogu jer sam u šestom mjesecu trudnoće, a nije baš zgodno u mom položaju spavati u šatoru na zemlji - našalila se za kraj Furundžić.