Hilari Rodam Klinton je uspjela. Ona je sada i zvanična kandidatkinja Demokratske stranke za predsjednicu SAD – poslije duge, naporne i veoma tvrde kampanje u kojoj je za protivnika imala , i za koju se dugo i ciljano pripremala.

Najpolitičnija prva dama

Njen brak sa Bilom Klintonom je, i pored emocionalne bliskosti, uvijek bio i poltičko partnerstvo sa ciljem daljeg razvoja njihovih karijera. Ta radna zajednica je bila veoma efikasna – mnogo efikasnija nego ona Frenklina i Eleonore Ruzvelt dvadesetih i tridesetih godina. Najprije je Hilari Klinton svoju karijeru gurnula u drugi plan da bi što bolje uspjela karijera Bila Klintona, i to dok je on bio guverner Arkanzasa, za vrijeme predsjedničke kampanje 1992, kao i dok je bila prva dama SAD – između 1993. i 2001. Istovremeno je bila vidljiva i kao samostalni politički akter i zapravo kao „najpolitičnija“ prva dama koja je ikada živjela u Bijeloj kući.

Po isteku svojih predsjedničkih mandata, Bil Klinton se totalno potčinio karijeri svoje supruge. Ona se uspješno kandidovala za strateški važnu funkciju senatorke Njujorka, 2008. je prvi put pokušala da postane predsjednica, da bi potom postala ministarska spoljnih poslova u službi predsjednika Baraka Obame, a sa te funkcije se povukla pravovremeno kako bi na miru i sa distance prema Obami mogla da priprema svoju drugu predsjedničku kandidaturu.

Ta uporna usmjerenost ka cilju svakako spada u glavne osobine Hilari Klinton i dokaz je njene liderske sposobnosti. Ali, upravo ta usmjerenost je razlog što je mnogi vide kao hladnu, proračunatu i oportunističnu.

Za razliku od Baraka Obame prije osam godina, Hilari Klinton ne grije srca svojih birača. Prosto je nezamislivo da bi ona ikada mogla da ispolji entuzijazam kakav je Obama pokazao svojim sloganom „Yes, we can!“ Naprotiv: nijedan od ranijih kandidata za najvišu funkciju nije bio tako nepopularan kao Hilari Klinton, a stvar ne mijenja nabolje ni činjenica da ni kandidat republikanaca Donald Tramp nije ništa omiljeniji. Ako Amerikanci budu glasali za Hilari Klinton, biće to odluka koja se donosi glavom, a ne srcem.

Nominacija Hilari Klinton je drugi put u osam godina donijela nešto što se u SAD dešava prvi put, naime, da se za ulazak u Bijelu kuću kandiduje jedna žena – nakon što je Barak Obama postao prvi crnac na predsjedničkoj funkciji.

Položaj žene polarizuje SAD

Doduše, u novembru će najmanje Amerikanaca glasati za Hilari Klinton zato što je žena. Jer, pitanje položaja žene polarizuje SAD. Hilari Klinton se zalaže za liberalni model potpune ravnopravnosti žene u svim oblastima društva, što konzervativci vide kao nepoželjni feminizam protiv kojeg se bore na krv i nož. Hilari Klinton je i u taboru konzervativnih žena vrlo omražena.

Riječ je o političarki koja polarizuje – i to bi, pod normalnim okolnostima, bio siguran kraj njenih ambicija, jer su izbori u SAD do sada rješavani uvijek u centru političkog spektra. No, sa Donaldom Trampom, republikanci su nominovali nekoga ko sa svojim populizmom i narcisoidnom ličnošću ima potencijal da dobrano zastraši umjereni centar, kao i različite etničke grupe koje nisu bijele puti. To daje Klintonovoj šansu da se prezentira kao kandidatkinja ravnoteže, političke razboritosti, državničkog iskustva i umjerenog stava. To ne bi bilo moguće da je republikanski protivkandidat neko kao Džeb Buš ili Marko Rubio. Predsjednička trka je iznenađujuće otvorena, ali Hilari Klinton ima dobre šanse da pobijedi.

*Autor Folker Depkat je profesor američkih studija na Univerzitetu u Regenzburgu. Stručnjak je za istoriju Amerike i evropsko-američke odnose.