Kao da ih je neko pokupio s ulice i doveo na livadu, da poigraju. Tako bi se najlakše mogao opisati 108. susret vječitih rivala Željezničara i Sarajeva, jučer odigran u predivnom ambijentu, pred 11.000 gledalaca na stadionu Grbavica. Sarajevski rivali podijelili su po bod, ishod je to kakav bi vjerovatno potpisala obojica trenera, i Miloš Kostić i Almir Hurtić.

Treba ih razumjeti. Ne jer su „olovne noge“ od priprema, već isključivo zbog činjenice da bi se ni krivi ni dužni našli na udaru i pod još većim pritiskom odmah nakon prvog kola Premijer lige.

Najbolje je bez rizika

O tome, kakve bi se legende prepričavale o njima da su bili smjeliji, hrabriji i odlučili više riskirati da dođu do pobjede, ne treba posebno isticati.

No nisu, postavili su se ziheraški, a njihovi izabranici izgledali su kao i većinom do sada u derbijima. Kao da uopće nisu fudbaleri.

Ustaljena je postala praksa, da nijedni u ovakvim utakmicama ne mogu sastaviti četiri vezana dodavanja prema naprijed, ali derbi je derbi, uvijek donese euforiju, navijači zaborave da se malo toga ima vidjeti, no ne posustaju.

Obje ekipe s mnoštvom debitanata, ušle su u susret, ukupno 13 ih je bilo. „Ko nam je ovaj“, „odakle je došao“ jučer su bila najučestalija pitanja onih koji ne prate toliko revno dešavanja tokom prelaznog roka.

Šta je na kraju bio epilog? Igra bez vidljive koncepcije u oba tima, tokom koje je samo dobro izoštreno oko moglo prepoznati ima ikotkog kakvog mesa.

Izostavljanje Benke. Čemu?

I dok je trener Željezničara Kostić bio hendikepiran neigranjem tri ponajbolja igrača (Miroslav Stevanović, Jovan Blagojević, Vedran Kjosevski), navijači Sarajeva zamjeraju Hurtiću izostavljanje najboljeg strijeca iz prošle sezone, Leona Benke.

Hrvatski internacionalac ušao je u drugom poluvremenu i pokazao da je on „taj“.

Koliko god Hurtić želio ispasti Mourinho, Benko je naprosto igrač koji ne da mora igrati u bilo kojoj ekipi Premijer lige, već i fudbaler koji se ne vadi iz igre ni kada mu loše ide. Na kraju krajeva ni Mourinho nije ostavljao Ronalda na klupi.

Željezničar je od 31. minute igrao bez lijevog beka Senada Husića koji je u napadu panike za samo par minuta dobio dva žuta kartona. Ipak, izdržali su „Plavi“ s desetoricom, a opći je utisak da je Sarajevo ovakvog Želju naprosto moralo dobiti. Kad nije sad, kad će?

Od igrača kakav-takav utisak ostavili su napadač domaćih Ivan Lendrić kojeg su navijači „prozvali“ da zabije gol, kod gostiju veznjak Edin Rustemović i defanzivac Dušan Hodžić, ovoljetna akvizicija Sarajeva iz bijeljinskog Radnika.

Piše: Amer ČULIĆ