BIH

DURAKOVIĆ ZA AVAZ: Sudbinski je važno da Turska ostane stabilna

Intervju sa akademikom

Miralem AŠČIĆ

20.7.2016

Profesor dr. Esad Duraković, jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca, ugledni bh. profesor arapske književnosti, u razgovoru za "Dnevni avaz" govorio je o posljednjim dešavanjima u Turskoj, ali i trenutnoj situaciju u BiH, negiranju bosanskom jezika u školama u RS, najavljenom referendumu. Govoreći o pokušaju vojnog udara u Turskoj i pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) s vlasti, Duraković nam je kazao da je ova zemlja već godinama meta destabiliziranja.

- Sudbinski je važno da Turska ostane stabilna - upozorava za naš list Duraković.

Velika nacija

Kako Vi gledate na ova posljednja dešavanja u Turskoj i pokušaj vojnog udara? Može li se to odraziti na region, a pogotovo na BiH? 

- Turska je već godinama meta destabiliziranja. Zato nisam iznenađen onime što se zbilo ovih dana. Turska je vjerovatno najvažnije geostrateško i geopolitičko čvorište svijeta: ona je na kapiji Azije, Srednjeg i Bliskog istoka, Mediterana, prvi susjed imperijalne Rusije itd. Osim toga i u isti mah, Turska je velika zemlja i velika nacija, prosperitetna, mnogoljudna, osviještena... Ima više razloga, dakle, da mnogima smeta kao takva.

Plan rušenja Turske ipak je osujećen. Postoje li i dalje razlozi za strepnju? Kome je u interesu destabilizacija ove države?

- Već nekoliko godina govorim da postoje svi razlozi za strepnju zbog destabiliziranja Turske, a to čine vanjski faktori koji unutar Turske potiču kurdske separatiste, Jermene (nije slučajno da upravo u ovom kontekstu navodni turski genocid nad Jermenima, orkestrirano, postuliraju Njemačka, Rusija, Papa i drugi!), tamo je fantomski ISIL, tu je Gulenova moćna paradržavna struktura koja je ušla duboko u krvotok, u samo biće svih turskih vitalnih organa... S obzirom na sve to, moram reći, s velikim žaljenjem, da bi bilo naivno očekivati da je osujećenjem ovog puča minula prijetnja stabilnosti Turske: Neće je ostaviti na miru, nažalost.

Mnogi analitičari smatraju da se Erdoan pokazao kao veliki državnik tokom vojne opsade Istanbula. Mislite li da je moglo doći do građanskog rata? 

- Nisam baš iznenađen neuspjehom vojnog puča, jer Erdoan je političar velikog formata (on vodi veliku naciju!), iako je učinio u posljednje vrijeme neke fatalne greške, kao što je uplitanje u destabilizaciju sirijskog režima i potpuno iracionalno remećenje odnosa s Rusijom. No, uprkos tome, on je, ponavljam, političar od formata, a kao takav morao je znati da mu, po tradiciji, prijeti najveća opasnost upravo od turske vojske koja je svakih desetak godina obarala vlast, te je morao iskoristiti svoje dosadašnje mandate možda ponajviše za to da preduprijedi, da osujeti eventualni vojni udar. Pokazalo se da je upravo tako: on je uspio narušiti pučističko jedinstvo armije. 

Kako komentirate sve učestalije negiranje bosanskog jezika u školama u RS?

- Bosanski jezik, kao ni bilo koji drugi, ne može se negirati Odlukom, kao što je to učinio nedavno jedan organ SANU. Bosanski jezik je povijesna, naučna, lingvistička činjenica kojoj ništa ne mogu nekakve odluke. Ovo negiranje jezika politička je činjenica, a ne naučna, jer je s naučnog aspekta tu sve jasno, dugo već. No, RS slijedi tu odluku SANU i (politički) ne priznaju bosanski jezik u RS. Zato bi ANUBiH, kao „pandan-institucija“, morala imati adekvatan odnos prema SANU dokle god ona kontinuira zloglasni Memorandum, tako da nam čak ni jezik ne priznaje. (Prema mojim informacijama, u nekim dijelovima tzv. Herceg Bosne također se ne priznaje bosanski jezik. Zašto ne usmjerite novinarske reflektore i u tome smjeru?!)

Sudbina protektorata

Kako komentirate najavu održavanja referenduma u RS, a tiče se 9. januara, dana RS, iako je Ustavni sud BiH jasno rekao šta misli o tome?

- RS već neko vrijeme i svojim Zakonom o popisu, među ostalim, vrši direktne udare na državu BiH. Tako je i s ovim održavanjem referenduma o danu RS. Ona time ruši temelje države BiH, snažno kontinuira i ovjerava rezultate genocida, činjenicu da je cijela podignuta na bezbroj masovnih grobnica. No, nije se čuditi odluci/odlukama RS, uopće. Ono što totalno frapira jest šutnja visokog predstavnika o tome udaru na BiH. Ovo je prilika u kojoj on mora reagirati, iako ne bi bilo iznenađenje i da ne reagira. 

On je tu zato da čuva dejtonsku BiH. Ja razumijem da ne postoji jedinstvo u Vijeću za implementaciju, ali uvijek postoji častan izlaz: ako ne možete ništa učiniti, možete javno istupiti i kazati da ste bespomoćni, te da je to u sukobu s Dejtonom i vašim tumačenjem toga sporazuma. Protektor ne smije pristajati na samu sudbinu svoga protektorata...

Predstoji još velika i teška bitka za stabilnost Turske

Može li se reći da je hapšenjem pučista i čišćenjem redova u vojnim i sudskim organima Turske opasnost prošla?

- Odahnuli jesmo, ali predstoji još velika i teška bitka za stabilnost Turske, jer je ona vrlo složena zemlja, s brojnim nacijama i sektama, a ni Zapad joj nije sklon, uprkos licemjernim proklamacijama i verbaliziranju, jer na Zapadu postoji iracionalan i nesavladiv otpor prema toj važnoj zemlji samo zato što je većinski muslimanska. Uvjeren sam da ovi što pletu đavolje kolo oko Turske nisu svjesni da bi njenim eksplodiranjem i ulaskom u građanski rat sve otišlo k vragu.

Iznenadila me nedavna Rezolucija o bosanskom jeziku

Nedavno je Sabor IZ u BiH donio rezoluciju o bosanskom jeziku?

- Veoma me iznenadila nedavna Rezolucija o bosanskom jeziku, koju je donio Sabor IZ. To je teška i višestruka greška, savršen autogol. Tu su pobrkane kompetencije i nivoi: ne treba da se IZ bavi stvarnošću bosanskoga jezika na takav način, barem zbog dva razloga, pored suštinske nekompetentnosti za to: prvo, time se pristaje na raspravu o bosanskom jeziku kao na navodno evidentiran problem (rekoh da je on činjenica a cilj SANU jest upravo to da nas uvuče u raspravu o tome); drugo, jedan od važnih ciljeva agresije na BiH bio je upravo to da se u Bošnjaci u svemu svedu na vjersku zajednicu, da ih ona u svemu predstavlja. Ta Rezolucija o bosanskom jeziku bila je zaista ozbiljna greška. Uostalom, o tome svjedoči i to što se o jeziku, u ovome kontekstu, ne donose rezolucije,  rezolucijama se rješavaju neke druge stvari