Kačenje dresa na ogradu u Rosengardu, uzimanje sinova za ruku i napuštanje igrališta. Tako je izgledao Zlatanov oproštaj od reprezentacije Švedske. Originalno, kao što je i sam original kroz čitavu fudbalsku karijeru, ali i onu van zelenih travnjaka.
Spektakularni golovi
Na svu sreću, u igrama Ibrakadabre uživat ćemo još koju godinu u klupskom dresu gdje se svakodnevno osluškuje koji će klub imati tu čast i privilegiju da mu vrh napada predvodi po mnogima najkontroverzniji fudbaler današnjice.
No, vratimo se reprezentaciji. Posljedni meč odigrao je protiv Belgije koji je bio ujedno i opraštajući od Evropskog prvenstva koje traje u Francuskoj. U karijeri je u 116 utakmica postigao 62 gola, a ova skandidavska država pamtit će ga po tome što je 10 puta bio izabran za najboljeg igrača Švedske.
I dan danas prepričavaju se njegovi golovi postignuti na nevjerovatan način kao što je bio pogodak Italiji kada je petom matirao Buffona ili recimo četiri spektakularna gola u prijateljskom susretu protiv Engleske.
Švedskoj je donio bezbroj radosti svojim potezima i golovima, ali je Ibrahimović gotovo jednako voljen i poštovan bio i u Bosni i Hercegovini. Zlatan nikada nije zaboravio odakle vuče porijeklo, a posebno upečatljivi bili su zahtjevi u svakom klubu u kojem je igrao, kao i u reprezentaciji, da mu na dresu stoji slovo “ć” na kraju prezimena.
Silna želja
Priča o njegovom ocu Šefiku više puta je ispričana, kao i razlozi Zlatanovog neigranja za BiH. Upravo je Šefik imao silnu želju da Zlatan igra za našu državu te je u nekoliko navrata krajem devedesetih zvao bivše čelnike NSBiH koji nisu pokazali sluha.
Nažalost, nikada nije otkriveno ime "stručnjaka" iz NSBiH koji je za Zlatana, tada mladog i super talentiranog igrača, a koji je još mogao birati između BiH i Švedske, rekao da "ima u Bosni takvih koliko hoćeš".
Možda će oproštaj od reprezentativnog dresa Švedske napokon otjerati osjećaj čežnje u srcima svih Bosanaca i Hercegovaca zbog činjenica da igra za drugu selekciju umjesto za državu svojih korijena.
U međuvremenu, Zlatanu možemo zahvaliti na svim nestvarnim golovima, sjajnim i nepredvidljivim potezima, neviđenoj karizmi i mentalitetu koji smo sa guštom pratili.
Piše: Nermin Kustura
