Na inicijativu grupe građana, mahom radnika i đaka Učiteljske škole, u Mostaru je 26. juna 1922. godine, na poljani kod Sjevernog logora, osnovan Velež, sa predznakom Radnički sportski klub.
Prvu upravu novooformljenog kluba činili su Anđelko Vlaho (predsjednik), Ranko Slijepčević (potpredsjednik), Borivoje Janjoš (prvi sekretar), Ljubomir Basta (drugi sekretar), Rudolf Beltram (blagajnik) te članovi Nadzornog odbora Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepšić, a prvi kapiten bio je Lazar Radić.
Veliko slavlje
S takmičenjem se krenulo iz Republičke lige, a već 1952. Velež je postao član Prve savezne lige Jugoslavije. U Mostaru je nastalo veliko slavlje, jer je taj sportski uspjeh uveličao 30. godišnjicu kluba.
Paralelno sa Prvom ligom, Velež je nastupao redovno i u Kupu Maršala Tita, a Veležov Februarski turnir bio je jedan od najprestižnijih između dvije polusezone.
Što se tiče rezultata u Prvoj ligi, najbolji uspjeh bio je drugo mjesto, i to u tri navrata - u sezonama 1972/1973., 1973/1974. te 1986/1987.
Prvi veliki sportski rezultat Velež je ostvario u sezoni 1957/1958., kada se plasirao u finale Kupa Maršala Tita, gdje je poražen od Crvene zvezde rezultatom 4:0. U Kupu Maršala Tita dva puta se dolazilo do polufinala, i to u sezonama 1970/1971. i 1977/1978.
Enver Marić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Boro Primorac, Momčilo Vukoje, Džemal Hadžiabdić, Marko Čolić, Vahid Halilhodžić, Baka Slišković, Marijan Kvesić… samo su neki od onih koji su nosili crveni dres u to vrijeme.
Vrhunac te generacije desio se 1981., kada se prvi put osvojio Kup Maršala Tita. Tada je Velež postao prvi bh. klub s tim peharom. Ipak, po drugi put osvojeni Kup Maršala Tita 1986. godine kruna je te generacija, koju je s klupe predvodio Bajević, te sa sportskim direktorom Marićem, direktorom Kvesićem i predsjednikom Musom.
Petranović, Kalajdžić, Đurasović, Bijedić, Matijević, Skočajić, Kajtaz, Tuce, G. Jurić, P. Jurić, Kodro… samo su neki od onih koji su tih godina nosili crveni dres i koje su slavili navijači Veleža.
Kada su u pitanju nastupi u Evropi, Velež je imao nekoliko vrlo zapaženih rezultata. Najznačajniji nastupi imali su u Kupu UEFA i Kupu pobjednika kupova. Bilo je ukupno šest nastupa u tim takmičenjima, od toga četiri puta u Kupu UEFA i dva puta u Kupu pobjednika kupova.
Velež je u aprilu 1992. izbačen sa svog stadiona i praktično je ostao bez svega. Oprema, dokumentacija, pehari… sve je oduzeto i uništeno, a na svu sreću, bilo je pojedinaca koji su i svoj život ugrozili kako bi se ipak nešto od tako bogate historije sačuvalo.
Ostalo je zapisano da je Velež prvu službenu utakmicu odigrao 15. jula 1994. u Zenici, gdje se igrao turnir u okviru prvog prvenstva BiH, a protivnik je bio Slaven iz Živinica (0:3).
Vjerni navijači
U sezoni 2002/2003. Velež je ispao u Drugu ligu, ali su se “Rođeni”, nakon tri sezone u Drugoj ligi, vratili u Premijer ligu.
Nažalost, sezona 2015/2016. ostat će upamćena kao jedna od najtežih i rezultatski najlošijih u historiji kluba. Nakon 10 godina, Velež opet napušta Premijer ligu, s nadom da će povratak uslijediti brzo. Velež i njegovi vjerni navijači sigurno to zaslužuju.
Jaka omladinska škola
Koliko je bila jaka Veležova omladinska škola, dovoljno govori podatak da su igrali četiri finala Omladinskog kupa Maršala Tita, od toga su tri puta gubili finale (1968/1969., 1976/1977. i 1986/1987).
Napokon je pehar osvojen u sezoni 1988/1989., kada je Velež bio bolji na penale od Vardara sa 4:1 nakon što je u regularnom vremenu bilo 0:0.
