Selim Bešlagić, bivši harizmatični gradonačelnik Tuzle, jedan od nepokolebljivih socijaldemokrata u BiH, iako je digao ruke od aktivnog bavljenja politikom, kaže da zbog situacije u kojoj se nalaze država i njeni građani ne može, a da o politici i onima koji je vode javno ne promišlja i govori.

Nisu vrijedni

Iako ne krije da je ideju socijaldemokratije u BiH dokrajčila pohlepa za vlašću i dominacijom lidera političkih partija koje su po svom nazivu bile socijaldemokratske, imena njihovih lidera, kaže, ne želi više spominjati. Ni Zlatka Lagumdžiju, ni Željka Komšića, ni Nermina Nikšića, ni mnoge druge koji su s njima i dalje u političkom kolu. Niko nije vrijedan, kaže, njegovog mira, kao ni političke ideje za koju se godinama zalagao.

- Uvijek sam bio slobodan čovjek i govorio ono što mislim. Lideri su uništili socijaldemokratiju u BiH! Kažem uništili i iza toga stojim bez imalo kolebanja. Ti lideri su se pretvorili u autokrate koji žele vladati, a ne pomoći da građani na demokratski način ostvaruju svoja prava. Ne samo ovi koji se još narodu prodaju pod socijaldemokrate već i svi drugi koji su se pretvorili u “vođe”, a narod, odnosno glasače,  smatraju svojim vlasništvom.  

Prema Vašem mišljenju, onda u BiH nema razlike između ljevice i desnice. Zašto?

- Nema razlike, pa to vidi i nepismen čovjek! Ljevica, ova kakva je kod nas, udara se u prsa idejom socijaldemokratije, a i njihovo, kao i ponašanje stranaka takozvane desnice apsolutno je nedemokratsko, gdje autoriteti demonstriraju svu svoju snagu i moć. Samo jedan potez partija socijaldemokratske filozofije u posljednjih dvadesetak godina pamtit će se kao pozitivan, a to je spajanje saveza komunista i reformista. Sve drugo bilo je razdvajanje, razgradnja socijaldemokratije, i to sve zbog otimanja za liderstvo. Taj opći rašomon koji je nastao promjenom sistema u BiH u svim strankama izrodio je političke lidere koji se ponašaju na način da, uz vlast, njima pripadaju i dobra ove države. Poprijeko su me gledali u Parlamentu kad sam svojevremeno rekao da je najbolje da, budući da lideri svakako o svemu odlučuju, raspuste Parlament i vlast preuzmu oni, ako ništa, država bi barem imala manje troškova.

Ipak, i Vi ste godinama bili dio vlasti u zemlji, među prvim ljudima SDP-a i uz ideju socijaldemokratije gorljivo ste branili sve poteze stranke kojoj ste pripadali. Odakle sada toliko razočarenje?

- Kao i prije, i sada branim ideju socijaldemokratije i građanskog društva, jer smatram da jedino oni mogu pomoći da građani ove zemlje budu ravnopravni, a onda i siti. Svojevremeno sam mislio da se takvom stanju možemo približiti kroz SDP. Nažalost, lideri SDP-a približavali su se onima koji su bili na vlasti i koje su uporno kritizirali, a sve u želji da i oni steknu vlast i moć. Tačnije, radili su sve da budu kao oni.

Strašna avantura

Kako je poznato, Vi baš niste bili zato da SDP, nakon izbornog uspjeha 2010. godine, ide u savez s takozvanim nacionalnim strankama. Kako ste to, kao neskriveni socijaldemokrata, podnijeli?

- Kad je, u jednom trenutku, lider koji je dugo vremena bio na čelu SDP-a, neću da mu spominjem ime jer ga svi znaju, krenuo u strašnu avanturu koaliranja s nacionalnim strankama, to je kod istinskih socijaldemokrata izazvalo strašan nemir i ogorčenje, ali se “progutalo”. Svašta sam ja tada govorio na stranačkim organima, ali me mnogi nisu željeli čuti. Što je još gore, kad se već uhvatio u to kolo, da je barem izdržao do kraja, a ne nakon šest mjeseci počeo govoriti ''ovi su loši, a ovi drugi su bolji''. Onda je krenuo u neki drugi savez, pa i tamo se razišao. Sve te greške su rađene u interesu zadržavanja vlasti i moći pojedinaca, a gubila se ideja socijaldemokratije. Nije bilo nikakve ozbiljne strategije da se u državi napravi nešto bolje. I dalje su lideri na pozicije postavljali ljude koji nemaju veze sa životom. Mnogi su tada postali razočarani i logično je da su počeli bježati od takvih lidera. Ja tu nisam imao dileme.

Ima li nade da ti „lideri“ napokon postanu prošlost?

- Sigurno da ima! Patimo se tolike godine, a vjerujem da se mogu pronaći pametni, obrazovani, stručni i karakterni ljudi da najprije naprave realnu analizu stanja i ugroženosti građana u zemlji, a onda izrade program kako iz tog stanja izaći i ponude ga na realizaciju. Kao dugogodišnjeg člana SDP-a, mnogi me pitaju može li, naprimjer, SDP danas okupiti ljevicu u zemlji, odnosno građanski orijentirane stranke, ja im kažem da ne može, kao što ne može ni DF i niti nijedna druga stranka koja sebe svrstava u lijevo orijentirane stranke. Zašto? Pa prosto iz razloga što, kad sa svima razgovarate, uvijek dođete u situaciju da na kraju kažu “ako se ujedinimo, ja trebam biti lider”. Mislim da vladavini lidera mora doći kraj jer će, u protivnom, i narod i država tonuti još dublje. Svejedno je živi li neko u manjem ili većem entitetu, zove li se Marko, Janko ili Suljo, glasa li za ovu ili onu stranku, svi su u istom blatu, osim njihovih lidera. Lideri su, nažalost, u ovoj zemlji sahranili demokratiju i ozbiljno se plašim da će sahraniti i državu.   

Vi ste prvi podigli glas protiv autokratije u vlastitoj stranci. Je li Vas to koštalo totalnog razlaza sa SDP-om i hoćete li se politički angažirati u nekoj drugoj stranci?

- Ja sam u penziji i nemam ambicija da se angažiram bilo gdje na način da ja tamo nešto vodim i dirigiram. Mogu svojim idejama i stavovima, ali i energijom i ugledom, za koji vjerujem da ga u narodu još imam, pomoći na okupljanju građanske snage ove zemlje koja bi je povela naprijed, bez obzira na to ko je član koje stranke. Sazrijeva jedno stanje gdje ljude više niko neće moći prepadati ugroženošću jednih od drugih niti ih klasirati na način ko je veći Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Vrlo brzo narod će se početi prebrajati po tome ko radi, a ko ne radi, ko zna, a ko ne zna, koga to 20 godina država bogato plaća da bi radio za njeno dobro, a taj radio samo za svoje i dobro svoje familije itd., itd. Većina glasača svih partija je bukvalno gladna i oni će, kad-tad, postati jedan front. A što se tiče odnosa s ljudima iz SDP-a, i danas imam odlične relacije s mnogim svojim časnim partijskim drugovima i kolegama, kao i s onima iz drugih stranaka.

Ja znam za koga ću glasati

Neki Tuzlaci su javno iznijeli stav da je, otkako ste Vi otišli iz javnog političkog života grada, nestalo i ljevice u Tuzli, odnosno da nestaje one ogromne podrške koju je SDP svojevremeno imao. Je li istina da su Vam, i pored kritika na račun funkcionera SDP-a, nudili iz ove stranke da budete na listi za Gradsko vijeće?

- Ja sam u duši socijaldemokrata i to mi nijedan partijski dekret ne može oteti. Moj ostanak i podrška SDP-u imao je određene uvjete, ne u smislu da ja tamo budem neki faktor, već da se pristupi ranije dogovorenoj demokratizaciji stranke. Nažalost, sve je tamo ostalo isto. Tuzlacima se, umjesto ideja,  razvoja, napretka, demokratije, nudi priča da će im neko tamo oteti grad, podijeliti ga. Pa to je čista budalaština koju plasiraju oni koji nemaju viziju niti ideju kako oživjeti ovaj grad, kako građanima unaprijediti standard, pomoći im da bolje žive. Takvi su ozbiljno urušili imidž koji je Tuzla imala. Naravno, izbori su ti na kojima građani odlučuju o svojoj sudbini. Ja znam za koga ću glasati.

Političari moraju razgovarati s narodom

- Demokratija nije stvar koja se diktatom, odnosno dekretom donosi. Demokratija se osvaja, ona sazrijeva. Ostavljeno nam je da se borimo za demokratiju, samo što smo mi smrtnici pa nam je sve ovo sporo. Ja se ne bojim naroda niti situacije šta će se dogoditi kad tom narodu dokundiše jer, ipak, vidim da je sve više onih koji realno shvataju šta i ko koči razvoj naše zemlje. Političari moraju razgovarati s narodom, ne mora svako biti neprijatelj ko im kaže nešto što im se kod njih ne sviđa, ko im ukaže na grešku. Jesu li toga svjesni, ne znam, ali znam da su se mnogi odrodili od naroda, a iskustvo me uči da će im se to vratiti kao bumerang. Vrijeme neprikosnovenih vođa i lidera prolazi, budite sigurni.