Svaka dobra inventura nalaže da se ustanovi gdje smo i šta smo da ne bismo doživjeli moralni, ekonomski, sigurnosni i svaki drugi bankrot. U politici je inventura potrebna kao i u biznisu. Tako se i krenulo s preispitivanjem onoga šta je Aleksandar Vučić obećao, a šta ispunio otkad su mu, niko drugi do Amerikanci, prije nešto više od četiri godine, dali vizu za budućnost.

Trojanski konj

Tog 24. aprila 2012. godine Vučić je u Beogradu bivšem gradonačelniku Njujorka Đulijaniju (Ruddy Giulliani) svoje političke ambicije razastro kao ćilim. I to je bio start do tada neviđene političke metamorfoze. 

Ali došlo doba da se opet proba stvarni ukus Vučićeve politike, i to baš uoči preslaganja “nove” vlade u Beogradu, jer od toga još, donekle, zavisi i stabilnost u susjedstvu. U Vašingtonu ne očekuju da će nova Vučićeva vlada biti proruska. Ali znaju da nova vlada u Beogradu neće biti ni antiruska. 

Rusija je tu, u Srbiji i u komšiluku sa svojim tekućim interesima i dugoročnom strategijom, koja se na Balkanu ne može sasvim predvidjeti. Teško je to, tvrde američki analitičari, i “zbog nedostatka transparentnosti Putinove politike”. 

Nova geostrateška anksioznost i iščekivanje poteza u Moskvi i u Beogradu uvećani su i zato jer niko, čini se, ne zna o čemu su u četiri oka prošlog mjeseca razgovarali srbijanski premijer i Vladimir Putin i na kakvo je “liječenje” Vučić iznenada otputovao u rusku prijestonicu.

Vučić: Mora odlučiti - Amerika ili Moskva

Na Balkanu se Rusija od 2014. godine de iure fokusirala na ekonomsku agendu, ali za Moskvu je de facto sada veći prioritet nanošenje kakve-takve štete euroatlantskim integracijama, od Bosne, preko Crne Gore, do Makedonije. Kremlj uglavnom “nema” ništa protiv Srbije u EU, baška protivljenje njenom ulasku u NATO. Neki upravo zbog toga tvrde da Moskva računa na Srbiju kao na budućeg trojanskog konja u evropskoj političkoj tvrđavi.

Na lokalnom planu indikativno je i novo političko bratstvo Dodika i Vučića, ili “pakt o nenapadanju”. Očito je da srbijanski premijer nije uspio (ili nije želio) obuzdati predsjednika RS, iako su to mnogi predviđali. A simptomatično je kako se svemu tome poslije dugogodišnjeg prozapadnog kursa pridružio Mladen Ivanić!? 

Mogao bi to ipak biti ruski rulet za njih.

Dvije stolice

Pametni opet podsjećaju i kako se na duge ili čak kraće staze ne smije računati na Putinovu “blagost” prema Srbima u regiji. Uostalom, vidjeli smo već na djelu spremnost Moskve da vodi vrlo oštru politiku kad su njeni interesi u pitanju. Treba na vrijeme ukalkulirati i da bi Bosna opet mogla biti kolateralna šteta. Zato formiranje Vlade u Beogradu ne može biti marginalna tema ni za misleće Sarajevo.

Vučićeva politika “racionalnog balansiranja”, kako su to do sada opisivali Amerikanci, bez izazivanja negativnih reakcija Zapada i okretanja leđa Rusiji, sada se, međutim, suočava s novim limitima. Čini se zato da je sjedenju na dvije stolice odzvonilo. 

Bez novog detanta između Rusije i Zapada, ali zato uz nastavak “stvaranja napetosti u zoni svojih strateških interesa", što je metodologija od koje Putin još ne odustaje, kako smo to vidjeli u Ukrajini, teško da se Vašington i Brisel mogu pomiriti s nekom Vučićevom “nesvrstanom” politikom. Posebno imajući Šešeljevu prorusku opoziciju kao mogući “korektiv” vladine prozapadne politike. 

Prema američkoj inventuri, Srbija ipak najbolje razumije posljedice zaoštravanja sukoba između Moskve i Zapada. Izostajanjem “Južnog toka”, uz nastavak sankcija protiv Rusije i potonuće ruskih petrodolara, malo će se ko pametan vezati za takvu državu. 

Doduše, 70 posto građana u Srbiji, prema anketama, zaljubljeno je u Rusiju, tu je i još rastući euroskepticizam. Ali panslavenske, kao i svake druge emocije malo znače kad stomak proradi. I vulgarna antizapadna (Šešeljeva) propaganda može biti pučka zabava tek za koji dan, jer brojke su drugačije. Među trgovinskim partnerima Srbije Rusi su daleko iza Njemačke i Italije, a ni izvoz ''Fijatovih'' auta iz Kragujevca u Rusiju nije baš puni komercijalni pogodak. 

Proruska parlamentarna koalicija u Beogradu može izazvati ozbiljnu opstrukciju u srbijanskom parlamentu, ali šta poslije! Treba ozbiljno shvatiti i “opaske” iz Ruskog instituta za strateška istraživanja (RISI), koji izravno informira Putina. Po njima je Moskva s Vučićem “i ranije uspješno sarađivala, ali sada, kada postoji parlamentarna opozicija, bit će nam mnogo lakše”.  

Ovaj ruski institut čak prognozira “ozbiljne proteste u Srbiji u slučaju da Vučić pokuša da se odrekne Kosova ili okrene leđa Rusiji”. Istovjetno, u Srbiji su krenuli, a najavljuju se i novi “Savamala” protesti, iako provladini mediji praktično o tome šute. Neki te demonstracije tumače i kao prozapadno pokretanje “srbijanskog proljeća” nakon godina praznih obećanja i, kako to neki Amerikanci otvoreno govore, Vučićeve zloupotrebe moći. 

Upravo zato će se mandatar Vlade u Beogradu uskoro morati odlučiti - hoće li na put u Ameriku, ili opet na liječenje u Moskvu.