Kada je u drugoj polovini 19. vijeka austrijski magnat i poslovni čovjek August Braun naložio izgradnju naselja koje se i danas smatra najljepšim dijelom Sarajeva, odlučio ga je nazvati po svojoj supruzi Mariji. Za samu Mariju veže se i manje poznata ljubavna priča koja kaže da je Braun u cigle za svoje građevine utiskivao vlastite inicijale "A B", a kada se u nju zaljubio, u cigle je utiskivao i srce.

Ovo sarajevsko naselje projektovao je češki arhitekt Karlo Paržik i njegova izgradnja predstavljala je početak širenja Sarajeva prema Ilidži. Bio je to istovremeno i početak austro-ugarske gradnje, koja i danas slovi za najkvalitetniju u našem gradu.

Od Braunovog poduhvata do danas, Sarajevo se proširilo i povećalo visinu svojih zgrada, ali je samo u  rijetkim slučajevima očuvalo kvalitet nekadašnje gradnje. Dok su Austrougari davali garanciju na gradnju u trajanju 100 godina, nove zgrade koje niču na svakom koraku rijetko zadovoljavaju estetske i kriterije kvaliteta. Saznajemo, ipak ima izuzetaka u novijoj gradnji i da, recimo, graditelji zgrade Lamela Far, premda ne mogu davati garanciju na način na koji je to bilo dozvoljeno austrougarima, grade za narednih stotinu godina.

Nove sarajevske zgrade uglavnom se grade da se prodaju, a utješno je znati da se neke od njih grade da traju.

Marijin Dvor je odavno poslovni centar Sarajeva, a sa pojavom ovakvih zgrada postaje i najpoželjniji stambeni centar. Nove zgrade poput "Mome i Uzeira", Parlamentarne skupštine BiH,  Filozofskog fakulteta, hotela Holiday, Alta i SCC šoping centara, dobile su pojačanje u vidu ovog kvalitetnog stambenog objekta i oslikavaju novu transformaciju Sarajeva u moderan evropski grad.