Dobojlija Aleksandar Prodanović (35) od 2005. godine radi po brodovima. Za 11 godina promijenio je dvije kompanije. Iako mu nekada sve dosadi i najradije bi se vratio u BiH, ipak, zbog teške situacije u našoj zemlji, ostat će i dalje, kako kaže, da radi na brodovima.

Mali grad

Još uvijek se sjećam ljeta 2005. godine kada sam devet sati čekao na brodu, sjedeći na stepenicama bez hrane i vode, očekujući da dobijem svoju kabinu i zaduženja. Počeo sam kao konobar i šanker na kruzeru, a radio sam i kao somelieer (prodavač vina), prodavač u radnjama i asistent shop menadžera, kazao je na početku svoje ispovijest za "Avazov“ portal Prodanović, koji radi za italijansku firmu "MSC krstarenja", ali kruzer plovi pod zastavom Paname jer su u toj državi, kao i na Bahamima, najniže takse za registraciju kruzera.

Njegov brod je, kako kaže, kao mali grad. Može primiti 3.000 putnika, a tu je još i 1.000 članova posade: 200 konobara u restoranima i još 120 u barovima, 60 kuhara, 60 električara, stolara i ostalog tehničkog osoblja... Na brodu je 17 barova i diskoteka ­ čak i teatar gdje se svaku noć održava šou sa plesačima i akrobatama.

Na početku je ovaj Dobojlija zarađivao 1.000 eura, ali je iz godine u godinu napredovao, tako da se danas nalazi na poziciji shop managera. To je "top funkcija" na kruzeru, a sljedeća stepenica bi mogla biti "supervizor brodova" u Ženevi.

Prodanović sada mjesečno može zaraditi i 4.000 eura, a hrana i spavanje su mu besplatni.

Prodanović i sa novinarkom Zoricom Jorgić

- Jedna od skupljih stvari na brodu je internet, jer tri gigabajta koštaju 80 eura koje možeš trošiti isključivo na društvene mreže. I, ako se možeš disciplinirati, kupovinu možeš ograničiti još samo na vodu, kafu i cigarete. Matematika je tu jasna, kazao nam je Prodanović.

Ali kako kaže ni na brodovima nije baš sve tako ružičasto.

- Doslovce, za svaki euro se ovdje moraš bukvalno oznojiti. Radi se na procenat, tako da se 4.000 eura zaradi samo u mjesecima kada je maksimalan promet u radnjama. Ja vodim osam ekskluzivnih butika sa brendiranom odjećom, obućom, tašnama, naočalama, pićem, parfemima i nakitom. Imam 20 ljudi i pet nacionalnosti, moraš znati balansirati. Ja sam im i mama i tata, i učitelj, psiholog, katkada i bračni savjetnik, ­ ispričao nam je naš sagovornik.

On je kruzer nazvao modernim zatvorom!

Za posadu je sve isprogramirano i disciplina je maksimalna. Dakle, kao član posade moraš biti spreman da budeš "zatvoren" na brodu devet mjeseci. Ne postoji dan odmora, ni vikend, niti bilo kakav praznik. Svaki dan je radni dan. Radi se 11 sati dnevno, minimalno! Posadi je ograničen i alkohol, jer možemo popiti samo dva pića dnevno ­ otkriva dalje za „Avazov“ portal Prodanović.

On kaže da na kruzeru, ustvari, uživaju samo putnici.

- Oni mogu za 400 do 1.000 eura za sedam dana obići pet država i stvarno se dobro provesti. Čak ima dosta i onih kojima je uplaćeno putovanje i koji kod sebe nemaju ni kinte da sebi plate kafu, ali je hrana besplatna (uključena u cijenu aranžmana) i u neograničenim količinama. Gosti dolaze na kruzer da se odmaraju i uživaju, a mozgove ostavljaju kući. Često nas gosti znaju pitati "da li i mi iz posade spavamo na kruzeru", kao i "da li ove stepenice idu gore ili dolje". Ponekad bih im odgovorio da spavamo u moru sa ribama i da se ujutro popnemo na palubu i radimo, a da onda naveče opet zaronimo i spavamo. Dakle, moraš stvarno imati dobre nerve i mirno saslušati ta "neinteligentna" pitanja, da ne upotrijebim neki grublji termin, kaže Aleksandar.

Prodanović kaže da su najkulturniji gosti iz Skandinavije, dok su oni iz južnih dijelova Evrope, pogotovo juga Italije ­ strašno neobrazovani.

Civilizirani svijet

Čak 40 različitih nacija zastupljeno je u posadi njegovog kruzera, a najviše Indijaca, Indonežana i Latinoamerikanaca.

- Svi se oni drže zajedno, svi ­ osim ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, mi smo najgori. Ne tučemo se međusobno, doduše, ali.., kaže Prodanović.

Njegov posao, i pored toga proputovao je cijeli svijet, i to nekoliko puta, i što je, kako kaže, neprocjenjivo bogatstvo, je stalan stres.

- Znam da mi nećete vjerovati kad vam kažem da mi ponekad bude svega dosta i da bih se iste sekunde vratio u Doboj da radim za 400 eura. No, kada čovjek počne čitati bh. portale, opcija ostanak u BiH mi izgleda kao noćna mora. Čovjeku dođe da se iseli na Mjesec, a kamoli negdje na Zapad. U civiliziranom svijetu je jednostavno: ako želiš raditi i ako si sposoban, uspjet ćeš. Nije važno da li si ateista, vjernik ili gej, a pogotovo nije važno da li pripadaš nekom "konstitutivnom" narodu. Odradit ću još jednu sezonu na kruzeru, pa onda još jednu, možda i još jednu..., kaže Prodanović.

Nakon devet mjeseci krstarenja, Prodanovićev kruzer u subotu pristaje u luku u Veneciji, nakon čega on dolazi na odmor u Doboj.