CRNA HRONIKA

RODITELJI UBICE SELIMOVIĆA: Mnogo je 40 godina, Avdija će umrijeti u zatvoru

Reakcije nakon presude

E. Trako

16.6.2016

Mnogo je 80 godina da dobiju za ubistvo, umrijet će u zatvoru. Pa, Karadžić je pobio toliki narod pa je dobio manje, govorili su jučer reporterima "Dnevnog avaza" Avdo i Azra Selimović, roditelji Avdije Selimovića, koji je prekjučer za svirepo ubistvo, zajedno sa Murizom Brkićem, osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora. 

Govorio istinu

Bez obzira na svu brutalnost i svirepost u načinu ubistva djevojke Arnele Đogić, njegovi roditelji smatraju da je trebao dobiti manju kaznu. Razgovarali smo s njima ispred porodične kuće u selu Lišci kod Olova.

- Ne sporimo mi da je on to počinio i neka bude osuđen, ali ovo je previše. Bili smo mu u posjeti prošle sedmice i ja sam mu rekla da samo govori istinu. Neka kaže šta je uradio i kako - govori majka ubice Azra Selimović. 

Na naše pitanje jesu li pročitali ili iz medija saznali za detalje iz optužnice, kolika je doza brutalnosti, prilikom čega su korištene inkvizitorske metode ubistva, prvo Azra odgovara: 

- Sve je to namješteno. 

Avdijin otac Avdo ni u jednom trenutku nije negirao da je njegov sin ubica te da je počinio djelo zbog kojeg se on, kako kaže, stidi. 

- Kada je ubio jadnu djevojku, ubio je i nas dvoje. Ja ne smijem normalno sići u čaršiju, mi smo obilježeni za čitav život. Nekako bi mi bilo lakše da je i sebe ubio, klanjamo mu dženazu, u mezar ga spustimo i znam da ga više nema. Šta sad, upropastio je i sebi život - govori Avdo Selimović. 

Ponovio je da je čitav život radio za Avdiju, da mu je sve pružio. 

Sve mu dao

- Naš stariji sin se oženio i otišao, a Avdiji sam kupio traktor, mašine da ima da radi, da zaradi. Kakav je to način, ubiti nekoga koga voliš? Volio bih da sam bio u sudnici da pitam sudiju je li mnogo, ali nisam smio doći. Ne mogu da shvatim šta se događalo u njegovoj glavi, da nekoga toliko voliš i da to uradiš. Nikad neću shvatiti. Imam malu penziju, sad moram njemu slati u zatvor - dodaje Avdo Selimović. 

Njihov sin provest će naredne četiri decenije na robiji, kažu da ih boli što će njihovo ognjište ostati pusto. 

- Mi smo mrtvi, nema nama još dugo. Ovo sve ostade, zemlja, kuća - govore uglas.