Selo Bahori nalazi se u sastavu općine Gacko. Nekad je u ovom selu bilo mnogo više stanovnika, a danas je tek nekoliko povratnika koji se bave stočarstvom i poljoprivredom. Kako su nam ispričali Dževad i Zineta Memić, koji imaju farmu od dvadesetak muznih krava, ramazan se u Hercegovini uvijek dočekivao s posebnom radošću. 

- Iako je bio socijalizam, selo je zadržalo intimu i običaje. Ramazan se dočekivao kao veliki praznik. Bila je to velika radost nama, a  djeci pogotovo. Na selu se teško radilo i živjelo. Ramazan je vrijeme kad su se spremala bolja i svečana jela, a uvijek je bilo i nešto slatko poput kadaifa, halve, sutlije... Svakog ramazana u selu je teravije klanjao učenik medrese,  odnosno softa, a svako veče iftar se pripremao u drugoj kući - prisjeća se Dževad i dodaje da je 1971. godine teravije klanjao Nusret Avdibegović, sadašnji direktor Uprave za vjerska pitanja Rijaseta IZ u BiH. 

Dodaje i da su na kraju mjeseca svi domaćini darivali novac mladom učeniku medrese. 

- Poslije teravije bi se svako veče sijelilo, stari bi razgovarali o svojim problemima, a bezbrižna omladina bi se veselila na svoj način, uz igru i pjesmu - priča ovaj vitalni šezdesetogodišnjak.  

Memić s komšijama u Bahorima

Njegova malo mlađa supruga Zineta kaže da su žene i djevojke pred ramazan posebno čistile kuće. 

- Žene su pripremale i iftare i sehure. Pripremale bi razna jela naprimjer pilav, pite, dolme, čorbe, japrak, hošaf i mnoga druga. Iako je za žene, posebno na selu, bilo više posla tokom ramazana, to se radilo s posebnom radošću i zadovoljstvom - ispričala nam je Zineta.

Glavni gatački imam Sadet ef. Bilalić namm je rekao da će u Bahorima za vrijeme nastupajućeg ramazana, iako u selu nema džamije, biti organizirano nekoliko zajedničkih teravija i iftara kod domaćina.