Nas je historija zatekla podijeljene i uputila da tražimo novu tačku povezanosti. Ranijih epoha nas je povezivala opća vladajuća ideja kršćanstva, prvo jedinstvenog pa onda podijeljenog, ili islama, a danas bi nas morala povezivati ideja opće racionalizacije i liberalizacije načina života i odnosa, koja je medij u kojem se razvija savremeni svijet, ali je očito da je mi ne znamo naći i odvojiti se od preživjelih ostataka nekada vladajućih modela i idejnih temelja našeg načina postojanja, a nikako nismo u stanju da pomislimo da nas upravo to što slijedimo, duh onog što je bila naša ranija historija, za koju sigurno možemo znati da je bila puna grešaka, sprečava da nađemo onu pravu historiju koju moramo tek izgrađivati. Jedan vrlo pametan čovjek je rekao kako „mišljenje generacija pritišće našu savjest kao teret koji nam ne da da vidimo pravi put u budućnost“.
Bedem monopola
Historija traži od nas da pronađemo pravi put i da izgradimo način života i međusobne odnose koji će nam osigurati život bez ovakvih padova i tragedija koje nas prate i koje nas stalno vraćaju u stanje prošlosti. U tom smislu ja Vam, gospodine Draškoviću, upućujem ovaj moj spis kao lično pismo, ali Vi svakako znate da niste konačna adresa na koju ide ovo što pišem, jer ono do čega je meni prvenstveno stalo je kako postići da način međusobnog općenja između nas, Bošnjaka, i vas, Srba, prvo prevaziđe bedem monopola političkog miljea i mišljenja monopol političara na istinu i na našu savjest, tako da otvorimo taj krug već gotovih istina kako bi naš dijalog postao sadržajan i lišen predrasuda koje smo dugo stvarali jedni o drugima, a koje nam priječe jasan pogled jednih na druge, a time i dobar odnos među nama. Meni je važno šta i kako Srbi stvarno misle o nama, Bošnjacima, i to prvenstveno u onom bitnom egzistencijalnom i historijskom, a ne političkom smislu riječi.
Drašković: Uspostaviti komunikaciju među ljudima
Želim da jedni o drugima ne mislimo samo na političkoj površini na kojoj se mišljenja i uvjerenja mijenjaju kao što talasi na vodi stalno teku, da nama, Bošnjacima, Srbi otvoreno, ali i kritički promišljeno, kažu šta su izvori njihovih mišljenja o nama i koji to relevantni i potvrđeni argumenti govore u prilog njihovog mišljenja ma kakvo ono bilo, kao i da otvorena srca čuju to šta mi mislimo o Srbima i da s tim spoznajama započnemo traženje puta i načina kako da u tom pogledu krenemo putem ka istini koja je nastala iz ukrštanja naših mišljenja, na utemeljenom i sadržajnijem načinu mišljenja i razgovora koji nam je, ja sam u to uvjeren, nužan i za koji nas je historija već dovoljno pripremila, a ako nije, tada moramo zaključiti da nismo sposobni da odgovorno mislimo.
Neobično pismo
Može Vam se učiniti da je ovo moje pismo neobično i nenadano, ali ja mislim da, ma kako banalan mogao biti povod da se uspostavi komunikacija među ljudima, činjenica da dva ljudska bića, posebno dvoje ljudi koji u svom životnom i političkom, pa ako hoćete i u spisateljskom iskustvu i mišljenju, sintetiziraju mnogo toga što je istina naše novije historije, imaju opravdanje, razlog i potrebu da međusobno razgovaraju i da prilika da smo se slučajno susreli zaslužuje pažnju i zahvalnost slučaju koji je veoma često odlučni faktor međuljudskih zbivanja. Naravno, naš razgovor ne bi bio ni iz daleka dovoljan i kompetentan za sve ono što se mora reći ako se teži ka istini, ali može biti inicijalna tačka za otvaranje široko zasnovanog dijaloga među nama i to prije svega među nama koji nismo angažirani u aktualnoj politici, koji se ne borimo za vlast i koji imamo dovoljno distance od nje, da možemo govoriti slobodno i zajedno tražiti istinu, a ne nametati svoju jedinu istinu jedni drugima.
Stoga Vam šaljem ovu moju poruku. Moj je prijedlog da nas dvojica započnemo s razmjenom mišljenja, počevši od onog o čemu smo ovlaš i na kraju našeg nedavnog razgovora putem TV linka započeli razgovarati, a što se ticalo stanja odnosa između Srbije i Kosova pa do onoga čime smo taj kratki razgovor završili, a to je odnos Srba i Bošnjaka, što je za sve nas na ovim prostorima prvo i najvažnije pitanje. Naime, i Srbi i Bošnjaci žive na ovim prostorima u najvećim i najviše disperziranim grupama i dijele ih brojne granice koje su ostatak nekadašnjih prilika i stanja. Ta činjenica utječe na nas na takav način da smo postali jednako zainteresirani za konačno smirenje, uravnoteženje i racionaliziranje svih aspekata naših odnosa i stvaranje takve strukture ovog prostora koja nas neće dijeliti, ni kao posebne narode, ni kao skupinu naroda, koju je historija posadila na ovaj prostor.
