Šef Misije Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) u Bosni i Hercegovini, ambasador Džonatan Mur (Jonathan Moore), nakon svjedočenja u američkom Kongresu, razgovarao je s dopisnikom “Dnevnog avaza” u Vašingtonu, pri čemu je iskazao svoju zahvalnost i zadovoljstvo što se u kongresnom zdanju upravo u ovom trenutku progovorilo o najvećem problemu u BiH, rastućoj političkoj korupciji.

Time je, ustvrdio je Mur, BiH ponovo vraćena u fokus američkog interesiranja, uz očekivanja da će Kongres, bez obzira na izbornu godinu u SAD i promjenu administracije u Bijeloj kući, još dugo ostati angažiran u BiH na nivou otvaranja novog fronta za borbu protiv svih oblika korupcije.

Osnovni princip

Mur je rekao da postoje dvije posebne sfere angažmana na kojima se u BiH mora činiti više da bi se obuzdala korupcija. Prvo, da se, bez obzira na visoki broj pritužbi, treba sudski procesuirati veći broj antikorupcijskih slučajeva. Konkretno, OSCE, rekao je, spreman je uložiti i uvećati svoju ekspertizu za sveobuhvatniju skrutinizaciju tužilačkih procesa i kapaciteta vlasti u BiH.

I, drugo, dobro ekonomsko upravljanje na svim nivoima vlasti, uz uvećavanje transparentnosti, mora postati osnovni princip koji prati antikorupcijsku borbu na državnom i entitetskom nivou.

- Ljudi u Bosni su umorni od retorike i plitkoumnosti. Oni hoće rezultate - rekao je Mur.

Senator Rodžer Viker (Roger Wicker), koji je kopredsjedavao panelom, upitao Vas je ovdje, u Kongresu, postoji li neko prijelomno ili kritično razmišljanje o Bosni koje bi finalno riješilo ovdašnje stanje. A Vi ste mu lakonski odgovorili - ne. Na šta ste konkretno mislili i kako ste Vi shvatili to filozofsko pitanje?

- Onako kako sam ja to razumio, predsjedavajući je bio zainteresiran da vidi kakav bi bio neki cjeloviti prilaz kojim bi se mogle poduzeti temeljne, duboke, ustavne reforme u BiH. On je to pitao u kontekstu Dejtona 2, nešto o čemu se mnogo govorilo, ali što nije neka praktična opcija za BiH.

Ali, zašto nije ako nema drugog izlaza i ako se sve vrti ukrug i, povrh svega, završava političkom blokadom?

- Zato što su okolnosti danas potpuno drugačije nego što su bile kad je Dejtonski sporazum 1995. godine potpisan. Dejton nije film pa da ima “drugi dio”. Dejton je stvoren u krvavom konfliktu, nakon mnogih propalih pokušaja da se rat zaustavi, nakon tri i po godine, hiljade i hiljade žrtava, nakon genocida u Srebrenici, tako da je taj sukob završen u veoma specifičnim uvjetima, uz različite vojne snage koje su bile angažirane u različitim dijelovima regiona. Zbog svega toga sada više nije moguće samo sjesti i reći hajde da počnemo sve ispočetka.

Neko bi rekao ili radije pojednostavio kako “Dejton 2” sada ne bi dozvolili Rusi?

- Problem je što mnogi ljudi koji žele promijeniti Dejton žele promijeniti samo različite aspekte tog ugovora. Neki bi da promijene granice, da promijene status entiteta, da promijene prava entiteta, uloge kantona. Ima, naravno, veoma interesantnih ideja i ljudi govore o tome, ali nema konsenzusa.

Na koji konsenzus mislite?

- Naprimjer, na onaj što ljudi govore u Federaciji, o različitim mogućnostima za kantone. Da li trebate imati 10 ili manji broj kantona, pri čemu neke političke partije žele ukinuti sve kantone. Ja sam impresioniran onim što rade gradonačelnici na lokalnoj razini. Neki od gradonačelnika iznose veliki broj pritužbi o kantonalnom nivou. Tako da postoje stvari o kojima je vrijedno diskutirati, ali kada je riječ o nekoj zasebnoj ideji o održavanju Dejton dva konferencije, rekao bih – ne. Ne vidim to kao ozbiljnu opciju.

Ako ta opcija nije isključena radi toga što se oko svega ne bi složili Rusi, niti Srbi, šta je onda s tim nedostatkom konsenzusa, je li taj nedostatak konsenzusa ponajviše na međuentitetskoj osnovi?

- Ja se ne bih fokusirao samo na retoriku, već na neke konkretne faktore koje imamo. Novalić i Cvijanović razgovaraju cijelo vrijeme. Oni su bili zajedno u Vašingtonu, razgovarali skupa s međunarodnim finansijskim institucijama, a ima i mnogo aktuelnih praktičnih stvari koje dvije entitetske vlade rade, dok se u isto vrijeme obraća veoma mnogo pažnje na tekuću retoriku.

Mislim da postoje neki praktični primjeri gdje su šefovi dvije entitetske vlade u situaciji da neke stvari trebaju odraditi zajedno. Ima nekih valjanih primjera, onako kako su rađeni na državnom i entitetskom nivou, recimo oko izvoza mliječnih proizvoda, što je od velikog značaja za farmere u BiH. To je uspjelo, jer je državni, kao i ostali nivoi vlasti, imao veoma praktičan plan. Ministar Šarović zaslužuje veliko priznanje za njegov rad i liderstvo, čime je dobiven ovaj pozitivan konkretan rezultat.

Posebna prilika

Koji je finalni zaključak Vašeg saslušanja u Kongresu i je li to svjedočenje o korupciji u BiH bilo pod zakletvom?

- Mi nismo dobili sudski poziv za ovo saslušanje, već smo pozvani da svjedočimo. Očito, mi smo svi govorili istinu pred senatorima i zastupnicima u Kongresu. To je bila i veoma posebna prilika, da se ponovo skrene pažnja na ova pitanja u BiH. Cijenim to što je, osim teme o korupciji, u Kongresu pokazan i veliki interes i za borbu protiv nasilnog ekstremizma, krijumčarenja ljudi, a dobar dio nas je diskutirao i o obrazovanju, koje je ekstremno visok prioritet za OSCE u BiH. I, naravno, pitanje vladavine zakona, uz otvorena pitanja o poslu koji je do sada obavljen, posebno kad se radi o gonjenju ratnih zločinaca.

Ipak, koju biste poruku izdvojili kao praktično uputstvo s ovog kongresnog saslušanja, a da je namijenjena za obične ljude u BiH?

- Pa evo, očito je kako su mnogi članovi Kongresa kao predstavnici svojih distrikta u SAD rekli da su zainteresirani za napredak Bosne i Hercegovine.

I dalje?

- I dalje. Čak i danas, jer BiH je zemlja u kojoj su SAD odigrale ključnu ulogu u okončanju konflikta, ali gdje 20 godina kasnije treba još više uraditi, ne samo SAD već i drugi ljudi u institucijama BiH. Fundamentalna poenta koja je naglašena u Kongresu je zabrinutost za građane BiH, a ne za političke partije i političke lidere i o tome koja su, dakle, prava, slobode i šanse građana u BiH, jer oni su žrtve korupcije.

Primjer Sarajevskog kantona

I koji je izlaz iz tog začaranog kruga korupcije?

- Jedini izlaz iz korupcije je kroz vladavinu zakona. Treba vam zakonodavstvo, trebaju vam dobre sudske institucije, ali one trebaju raditi svoj posao korektno. Zakoni trebaju da postoje u knjizi, ali oni trebaju i da se implementiraju. Ne može se reći samo – mi smo usvojili zakon i… riješili smo problem.

Vi trebate dokazati da je posao urađen. SAD su naučile ove lekcije kroz reformu civilnog sektora. Zato sam izdvojio Sarajevski kanton i posao koji je napravljen u njemu kao primjer. Veoma je važno procesuirati slučajeve u kojima su javna preduzeća predmet korupcije, jer ona najviše košta ljude.

Ljudi prije političara

Svjedočenje u Kongresu počeli ste sloganom da je skoro sve na Balkanu – politika, te da je svaka politika – lokalna. Uz koji biste slogan vezali zaključke s ovog saslušanja u Kongresu?

- Rekao bih kao i na početku da je sva politika lokalna i da su ljudi ti koji u BiH zavređuju pažnju. Znači, briga ne smiju biti samo političari. Briga moraju biti ljudi, u lokalnim mjesnim zajednicama direktno, roditelji, učitelji, djeca… Veoma je važno da mi ne govorimo samo šta treba da bude učinjeno ili pišemo samo blogove i oglašavamo se na Twitteru. Znači, zaključni slogan bi bio: “Razgovarajte s ljudima – podržite ljude”.