Tek što je prošao mjesec dana od obilježavanja stradanja više od 80.000  Srba, Jevreja i Roma, u najvećem broju, te Bošnjaka, Hrvata i drugih antifašista u ustaškom koncentracionom logoru Jasenovac, o žrtvama nacizma nanovo su zauzeti suprotni stavovi.

Naime, prije dva dana je predsjednik Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović stao u odbranu banjalučkog biskupa Franje Komarice kojeg su napali što uopšte pominje i poredi Blajburg i Banjaluku, to jest stradanje Hrvata u 2. svjetskom ratu i za vrijeme agresije na BiH od strane Tuđmanovih i Miloševićevih nacističkih falangi.

Podsjećam, Izetbegović je rekao da su iz Banjaluke Hrvati i Bošnjaci sistematski, što znači po kriterijima genocida, istjerani iz svojih banjalučkih domova. Izetbegović je dodao,  kad je uzeo mikrofon u ruke, da su im i bogomolje srušene. Trebao je reći i to da je velik broj na zvjerski način pogubljen ili otjeran u konc-logore nacističke paradržave Republike Srpske.

Rečeno podsjećanje na istinu, silno je zasmetalo Mladenu Ivaniću, srpskoj trećini kolektivnog šefa države BiH, pa je rekao kako je izjava kolege mu zloupotreba položaja predsjedavajućeg Predsjedništva i da je ona "osiona i nadmena".

Zamislite!- izjaviti nešto istinito je demonstracija osionosti i nadmenosti!

Dakle, ako neko priča o netom završenom genocidu nad Bošnjacima, pa i na način etničkog čišćenja u Banjaluci, Prijedoru itd. onda je to znak osionosti i nadmenosti!

"U 2. svjetskom ratu vršen je genocid protiv Muslimana od strane pripadnika pokreta i oružanih snaga armijskog generala i ministra vojske kraljevske jugoslovenske vlade u Londonu, Dragoljuba Mihailovića. I kod ovih zločina postoji jasna genocidna namjera uništenja Muslimana kao takvih. Kolega Antun Miletić u svom uvodu, to jest uvodnim napomenama o građi, izabrao je više dokumenata vodećih ideologa ovog pokreta u kojima se otvoreno govori da treba očistiti pojedine dijelove naše zemlje od Muslimana bilo fizičkim uništenjem ili prebacivanjem na druge teritorije koje neće spadati u domen tzv. Velike Srbije", zapisao je, među ostalim, istoričar, akademik i Narodni heroj Jugoslavije, akademik Vladimir Dedijer.

Nadalje, to znači da velikosrpska arogancija doseže do aktuelnog negiranja genocida, do njegovog poricanja i poricanja prava žrtve da kaže šta joj se dogodilo! Zato, reakcija Ivanića, odnosno njegov pokušaj ubijanja istine, jeste genocidna reakcija po definiciji genocida. To je i znak da aktualni srpski politički establišment još uvijek nije sposoban da se suoči sa istinom i da započne proces denacifikacije!

No, kad je već riječ o Mladenu Ivaniću, možete samo predpostaviti, kakav mu mrak na oči pada kada samo pomisli na akademika Vladimira  Dedijera, koji je sa Sartrom bio osnivač Međunarodnog suda pravde - Raselovog suda,  i njegovo djelo "Genocid nad Muslimanima 1941-1945.godina". Koliko je, tek, Dedijer bio osion i nadmen?! Nije li, po kriterijima Ivanića, Dedijer zaslužio da mu se sva djela spale na lomači! Kultni je običaj, ne samo nacizma i fašizma, već i ranijih dekadencija ljudske vrste,  recimo poput inkvizicije, je da nakon paljenja knjiga dolazi do spaljivanja ljudi. To je, ustvari, i osnovna namjera ove kolumne kojoj je bio potreban ovako velik uvod.

Dakle, Ivanića podsjećam i na natpis na ulazu u sarajevsku Vijećnicu koji glasi:

"Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći 25/26.08.1992. godine zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo dva MILIONA KNJIGA, ČASOPISA I DOKUMENATA.

Ne zaboravite, pamtite i opominjite".

Tu je tablu, dakle tu istinu, neka bljuvotina iz Gradske uprave Sarajeva ili Protokola Predsjedništav BiH, prekrila ili sakrila, svejedno, zastavama prilikom tek završenog samita Brdo- Brijuni procesa. Na zahtjev gostiju iz Srbije koje je predvodio njen predsjednik Tomislav Nikolić! Opet im zasmetala istina! To prekrivanje table je prekrivanje istine o zlu, prekrivanje  kulturocida, prekrivanje prava na sjećanje.   

U Srbiji se istina o srpskom nacizmu i fizički ruši. Tako su uništeni svi tragovi svih 34 Nedićevih konc-logora, do onog najpoznatijeg i najvećeg - na Banjici. Ali, srpske su vlasti sačuvali Pavelićev - na Starom Sajmištu na Novom Beogradu. Doduše, nasljednici Nedića i Pavelića se ponosni na prijateljstvo u zločinima tijekom 2. svjetskog rata, na iće, piće i prijateljske fudbalske utakmice, na ljubav prema Hitleru.

Da zaključim: velikosrpska arogancija ide dotle da se o zločinima "idealno rđave države" Srbije ne smiju sjećati oni koji su preživjeli! Drugim riječima, politika negiranja zločina se  sastoji u tome da su zločini opravdani, a priča o njima nije.

Zato Ivanić uzvikuje: "Neka visi Pedro!".

Piše: Ekrem AVDIĆ