BIH

TUZLA Došao iz Iraka na studij, zaljubio se i ostao da živi

Safa Kamar 1989. godine otvorio obućarsku radnju

Autor:M. MUHAMEDBEGOVIĆ

30.5.2016

Kada u Tuzli pitate za Safu Kamara, nekolicina je onih koji će znati pravi odgovor, ali kada kažete obućar Safet-Sajo, dobit ćete odgovor kakav ste željeli čuti. Malo je onih koji ga poznaje po imenu, ali je mnogo onih koji ga znaju po nadimku i kvalitetu onoga što uradi. U Tuzlu je iz rodnog Iraka došao 1982. godine. Zaljubio se, oženio i ostao cijeli život.

Završio fakultet

- Došao sam sa željom da studiram elektrotehniku, ali sam ipak upisao Tehnološki fakultet. Studirajući, džeparac sam zarađivao tako što sam krpio i popravljao obuću. Poslije završenog fakulteta, otišao sam na Biro, gdje sam proveo tri godine. Onda sam odlučio da radim ono što znam i volim, ono što najbolje umijem, da budem obućar – govori nam Safet.

Zanat je, kaže, učio od djeda.

- Djed je radio kao opančar, a ja sam kao dijete išao u njegovu radionicu. Gledao sam šta radi, učio, pomagao i tako zarađivao svoj prvi dinar. Od zarađenog novca išao bih u kino, kupovao poneko lizalo... – govori Kamar.

Sudbina je, kaže, htjela da se u Bosni oženi, a da mu i punac bude obućar.  

Svoju prvu radnju otvorio je 1989. I rat je proveo u Tuzli, a iako je, govori, imao ponude da ode, na to nije pristao. U Bosni će, kaže, ostati zauvijek. Ističe da se od ovog zanata ne može obogatiti, ali može zaraditi za normalan i pristojan život.  

Biti psihijatar

- Kroz ovaj posao naučio sam da dobar obućar mora biti i dobar psihijatar, da popriča sa mušterijom, da ga razumije kako bi bolje uradio ono što se od njega zahtijeva, jer će samo zadovoljna mušterija uvijek ponovo i rado ući u radnju – kaže Kamar.

 Čovjek pun znanja

josip-velte

Velte: Malo je takvih

Za Kamara komšije i mušterije imaju samo riječi hvale. Kažu da je čovjek pun znanja, lijepog ponašanja i iskrenih emocija.

- Saju poznajem više od 12 godina. Ono što me je oduševilo kod njega, to je dobra narav. Ima jedan dobar, prirodan odnos s ljudima. Bez buke, vike, galame, svađe. On je, jednostavno, takav. Čovjek je koji ne zna reći neću, ne mogu. Malo je takvih ljudi – kaže Josip Velte, jedan od Safetovih mnogih mušterija i prijatelja.