Povodom 31. maja, Dana bijelih traka, genocida u Prijedoru, te još nikada u djelo provedene inicijative roditelja 102 ubijene prijedorske djece da im se sagradi spomen-obilježje u centru tog grada, “Dnevni avaz“ u svom današnjem printanom izdanju objavljuje specijalni prilog „Kolika je u Prijedoru čaršija, još je veća moja tuga...“.
3.176 ubijenih
Za naš specijal i ovoga puta pišu i govore preživjele žrtve i borci za ljudska prava iz Prijedora. Donosimo najpotresnije priče i svjedočenja logoraša, roditelja ubijene djece, preživjelih svjedoka genocida izvršenog na području ove općine.
Podsjetimo, tokom agresije na BiH, a najviše u toku 1992. godine, bez rata, ubijeno je i nestalo 3.176 stanovnika Prijedora, od čega je 102 djece i 258 žena. Velid Softić najmlađe je ubijeno dijete - beba od tri mjeseca, a Zlata Krkić najstarija žrtva - starica ubijena u 95. godini. Na osnovu činjenica iz sudskih presuda utvrđeno je da je 27.000 ljudi prošlo kroz prijedorske logore Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjača. Čak 458 ljudi ubijeno je ili nestalo u Omarskoj, a 362 u Keratermu.
Evidentirano je i da su 32 muškarca, tri žene i po jedno dijete dnevno ubijani u prosjeku u tri mjeseca, od kraja maja do kraja avgusta 1992.
Masovne grobnice
O svemu tome donosimo potresne ispovijesti, sjećanja i priče o sudbinama i masovnim grobnicama, bolu koji nikada ne može proći, ali i glasove razuma onih iz reda srpskog naroda koji govore za naš specijal i sve više dižu svoj glas protiv negiranja genocida koji se dogodio u Prijedoru.
Glasove onih koji će danas biti u Prijedoru s bijelim trakama svezanim oko ruku kao znak sjećanja na dane kada su srpske vlasti u Prijedoru naredile nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima te da, ako napuštaju domove, stave bijele trake oko rukava - da bi ih obilježili i na taj način imali kontrolu nad njima te na kraju izvršili najbrutalniju kampanju istrebljenja Bošnjaka i Hrvata s teritorija općine Prijedor.
