VIJESTI

KOSTELIĆ: Najteže je doći do vrha, a u politiku sam ušla neplanirano

Slavna sportistkinja otvorila dušu

Ema MASLO

30.5.2016

Slavna Hrvatica Janica Kostelić u životu je, vjerovatno, dobila više medalja nego što je dala intervjua. Medijska šutnja pratila ju je tokom uspješne karijere, a naročito nakon što je odlučila napustiti skijanje u 24. godini zbog, kako je navela, brojnih povreda.

No, ova četverostruka olimpijska pobjednica, dva puta srebrena, trostruka osvajačica Svjetskog skijaškog kupa, najsvestranija skijašica koja je pobjeđivala u svih pet disciplina, rekorderka po broju bodova osvojenih u sezoni pristala je dati intervju za “Dnevni avaz”.

I to s funkcije kakvu ova 34-godišnjakinja nije mogla donedavno ni zamisliti. Najuspješnija hrvatska sportistkinja početkom ovog mjeseca preuzela je dužnost pomoćnice ministra sporta u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Za naš list je, između ostalog, govorila zbog čega je pristala ući u politiku, šta su joj prioriteti na novom poslu i zašto je odabrala ovaj put.

Dobila ponudu

Zašto ste se odlučili ući u politiku i prihvatiti funkciju u ministarstvu. Za javnost i cijeli region to je bilo veliko iznenađenje?

- Pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta postala sam kako bih, nakon sportske karijere, i na druge načine pomogla sportu, sportašicama i sportašima u Hrvatskoj. Do toga je došlo kroz razgovore s ministrom Predragom Šustarom, a kao i sve što inače radim u životu, i ovo sam napravila spontano, nije bilo nešto što sam planirala.

Kakva je bila Vaša prva reakcija kada je ministar Šustar došao s ovakvim prijedlogom?

- Bila sam iznenađena, jer nisam očekivala takvu ponudu s obzirom na to da naši prvi kontakti nisu imali veze s preuzimanjem te funkcije, već su bili općenito o pitanjima sporta. No, istovremeno, bila sam i počašćena što mene vidi kao osobu koja može pomoći i njemu, a i sportu u cjelini.

Šta su Vam prioriteti na novom poslu i s kakvim problemima ste se na startu susreli?

- Problema ima, kao i svugdje, a mi ćemo ih pokušati rješavati što prije i na što bolji način. Neke stvari koje su bile prioriteti već smo riješili, ali ono što bih voljela da se što prije počne događati jeste da sport prestanemo gledati samo kroz vrhunski sport, jer to je samo vrh i kad si došao do vrha, onda je već nekako lakše, najteže je doći do vrha.

Željela bih da se sport počne promatrati kroz drukčije oči, da se posvetimo više mladima i djeci i da se probudi svijest o svim dobrobitima bavljenja sportom, a mi ćemo se potruditi kako bi se omogućili što bolji uvjeti za sve to.

Mnogi su pokrenuli pitanje Vašeg obrazovanja te su navodili da, iako ste bili vrhunska sportistkinja, niste kompetentni za vođenje sportskog resora u ministarstvu. Jeste li u nekom trenutku zažalili što niste nastavili obrazovanje kao što je to uradio Vaš brat Ivica?

- Moj stupanj završenog obrazovanja sigurno nije nešto što mi služi na ponos, ali u trenutku školovanja za mene su postojali neki drugi prioriteti i nisam stizala sve. Voljela bih da sam bila upornija i posvećenija tome kao što je to bio Ivica, međutim, to su stvari koje sad više ne mogu promijeniti. Svako od nas ima nešto u životu za što kasnije vidi da bi možda bilo bolje da je napravio drukčije, ali s jedne strane život ti uvijek ne omogućava sve što bi želio, a s druge strane, pak, svako od nas odabire svoj put, koji možda nije uvijek i najispravniji, ali je tvoj.

Bliže se Olimpijske igre i sigurno idete u Rio. Poznajete li nekog od sportista iz BiH koji će nastupati u Riju? Šta im Vi, kao osvajačica olimpijskih medalja i vrhunska sportistkinja, možete poručiti i kakav savjet dati pred nastup na ovom značajnom takmičenju?

- Znam da velike nade polažete u Amela Tuku, koji se nalazi u samom vrhu svjetske atletike, i želim mu od srca da i u Riju bude uspješan. Ne volim dijeliti savjete, jer svaki sportaš najbolje zna što je za njega u svakom trenutku najbolje. Neka samo vjeruju u sebe, daju sve od sebe i na kraju je najvažnije da oni budu zadovoljni onim što su pokazali. Ako na sve to dođe i neki veći uspjeh ili medalja, onda je to još samo bonus.

Važnost sporta

Možete li uporediti ulaganja u sport u našoj regiji i u razvijenim zemljama? Kakva je razlika i šta se općenito i u Hrvatskoj i u BiH mora promijeniti?

- Naravno da se ulaganja razlikuju, ali nama nije primarno uspoređivati se s drugima, nego omogućiti našim sportašima da imaju dovoljno za svoj razvoj i ostvarivanje rezultata te omogućiti onima koji nisu u vrhunskom sportu bavljenje sportom općenito. To su neki prioriteti, a mislim da treba postati svjesniji važnosti sporta u našim životima, ne samo zbog uspjeha, već zbog zdravlja i kvalitetnijeg života općenito. To je nešto u čemu se možemo i moramo uspoređivati s nekim drugim zemljama kod kojih je ta svijest puno razvijenija, a onda sve dalje ide u skladu s tim, pa tako i ulaganja u sport.

Bit će razloga za slavlje

Koliko medalja očekujete od Hrvatske na Olimpijskim igrama u Riju?

- Vidim razne prognoze koje govore da bi Hrvatska u Riju mogla osvojiti i više medalja nego što je to bilo prije četiri godine u Londonu, što zvuči stvarno sjajno, međutim, ja ne bih ulazila ni u kakve prognoze. Ono što želim svakom sportašu na Igrama u Riju je da daju sve od sebe, da njihova izvedba bude baš onakva za kakvu je svatko od njih radio čitavo ovo vrijeme i kakvu i sam želi, i onda sam sigurna da će Hrvatska u kolovozu opet imati puno razloga za slavlje.  

Kao mala sam skijala na Vlašiću

Kad Vas možemo očekivati u BiH, s obzirom na to da ovdje imate puno fanova. Jeste li skijali nekada na olimpijskim ljepoticama u BiH?

- Nažalost, u ovom trenutku ne mogu reći kad ću doći, ali nadam se da će to uskoro biti ostvarivo. Što se tiče skijanja, u BiH sam skijala na Vlašiću i to kad sam bila jako mala. Nadam se da ću uskoro imati priliku doći k vama na skijanje.