BIH

Domovina sevdaha je Bosna, ali sevdalinka se pjeva i u Podgorici

"Avaz" u posjeti Bošnjacima glavnog grada Crne Gore

Al. B.

27.5.2016

Među brojnim umjetnicima koji su na svoj način uljepšali obilježavanje Dana nezavisnosti Crne Gore bio je i Esad Merulić, Podgoričanin koji svojim glasom i nama susjednu državu i njen glavni grad ponovo opija sevdalinkom. Merulić je potomak stare podgoričke porodice koja je u ovaj grad doselila sa prostora Zete. Kako se to često znalo desiti na Balkanu Merulići su od ljudi koji su u vrijeme kralja Nikole imali svoje posjede, prihode i sluge, postali izbjeglice i krenuli ispočetka.

- U Zeti danas imaju samo ruševine neke stare džamije u Boričanima koje je IZ uspjela da vrati u svoje vlasništvo – kaže Merulić.

u-starom-hamamu-danas-knjizara

U Starom hamamu danas knjižara

Izdavanje njegovog prvog albuma pod nazivom „Sevdah“ prije četiri godine finansirao je Fond za zaštitu manjinskih prava. Nastavio je snimati nove albume, a crnogorska javnost i mediji sevdahu su širom otvorili vrata.

- Repertoar koji sam pjevao je bio nepoznanica zakopana oko 60 godina. Sevdalinka se sada ne samo pjeva, već se prave posebni događaji i simpoziji posvećeni tom fenomenu. Nesporno je da je njoj domovina Bosna, ali je nesporno da se ona pjeva i u Sandžaku, i u Crnoj Gori, posebno u Podgorici, Bijelom Polju i Pljevljima – Taslidži, odakle potiče jedan Hamdija Šahinpašić koji je sevdahu u Crnoj Gori, Sandžaku i Bosni ostavio u amanet oko 300 pjesama – ističe Merulić.

esad-merulic

Esad Merulić: Repertoar koji sam pjevao je bio nepoznanica

Vraćanje sevdalinke na mjesto koje joj pripada rezultat je ne samo njegovog izuzetnog glasa, već i otvorenosti crnogorskog društva koje je u posljednjih deset godina doživjelu veliku transformaciju. - Iako sam sarajevski student i sve najrođenije mi je u BiH, promjenom politike u Crnoj Gori, dolaskom Mila Đukanovića na vlast 1997. godine, promijenilo se sve i nisam se nikad pokajao što sam se odlučio da živim u državi odakle sam - kaže Amer Ramusović, urednik podgoričkog lista Komuna, dugogodišnji novinar i urednik i bivši pomoćnik ministra kulture Crne Gore.

- Ranije je bilo mnogo situacija, od Štrbaca do Bukovice, koje su bile katastrofalne, ali je danas puno predstavnika manjinskih naroda involvirano u državne institucije. Imamo ministre, pomoćnike ministara, direktore. Uvijek se teži boljem, ali zahvaljujući Milu Đukanoviću i ljudima koji vode državu sve se promijenilo i zbog toga manjine na svim izborima daju prednost vlasti predvođenoj DPS-om – pojašnjava Ramusović.

amer-ramusovic

Amer Ramusović: Uvijek se teži boljem

Enver Muhamedović je vlasnik jedne od najstarijih kuća u Podgorici. Kameni objekat u Staroj Varoši izgradio je njegov pradjed prije 200 godina. Devedesete godine su bile teške, neki Podgoričani su čak i napuštali grad, ne ponovilo se, kaže Muhamedović.

– Muslimani danas, objektivno, ne žive loše. Jedino što sam ja kao mještanin, Starovarošanin, emotivan jer to za mene više nije Stara Varoš, to za mene nije Podgorica. Nema moje Tabhane koju sam kao dijete toliko volio. Stigao je novi način života i izgradnje, jer pogledajte taj kontrast, sat kulu koja je stara 300 godina, a preko puta nje zgrada u staklu. To je katastrofa – dodaje Muhamedović.

enver-muhamedovic

Enver Muhamedović: Muslimani danas, objektivno, ne žive loše

Inicijativa da se rekonstruira dio grada u kojem su Osmanagića i Skender Čauševa džamija i sahat kula, je bilo i ranije. U hamam na obali Ribnice smještena je knjižara. Muslimani Podgorice zabrinuti su za znamenitosti ovog grada i dokaze njihovog postojanja, ali za obnovu kulturnih dobara potrebna su značajna sredstva. Ipak, Crna Gora im je, kažu, ponudila ambijent u kojem je osjećaju kao svoju domovinu.

- Moramo poštovati ono što nam se pruža, a dato nam je da možemo da gradimo novi, veliki Islamski centar u Podgorici, da pravimo novu zgradu Mešihata koja nije postojala 50 -60 godina, da na svim javnim mjestima i u svim gradovima Crne Gore možemo da pravimo bajramske večeri, večeri ilahija i kasida ... – kaže Esad Merulić, koji je angažiran i u strukturama IZ kroz koje se bori za zaštitu vakufa i njihovu obnovu.

Sa srcem koje kuca za državu u kojoj žive, ali i onu susjednu, Bosnu, u kojoj žive njihovi sunarodnici ali i veliki broj članova njihovih porodica, podgorički muslimani sigurnost vide u najavljenom ulasku u NATO, a ekonomski prosperitet u procesu pristupanja EU. Samo tako će, nadaju se, prestati seobe naroda na Balkanu svako nekoliko decenija.