BIH

Medijska agresija iz Srbije na BiH

U Beogradu se pomamile devedesete

Piše: Ekrem AVDIĆ

27.5.2016

Aktualna vlast, kao i sve predhodne u Srbiji, prihvatila se i brige o mentalnom zdravlju Srbijanaca. Đukile su ocijenili da je svaka druga medijski plasirana istina od one ovjerene službenim pečatom vlasti štetna po zdravlje "naroda i senata"! Tu brigu su zakonski sankcionisali pa u Beogradu ne možete kupiti ni jedne novine iz naše i drugih država iz susjedstva Srbije. Kako je, dakle, istina štetna po zdravlje, laž postaje medikament za lijepo raspoloženje svekolikog srpskog naroda. Laž kao opijum, rekao bi pjesnik.

U "liječenju" narodnih masa sudjeluju svi srbijanski mediji, svih pedeset programa "ljubičaste televizije" skraćenog naziva PINK, sve lokalne radio i televizijske stanice, sve novine, tabloidi, časopisi...cijela medijska industrija. Kako svako pravilo ima i izuzetak to su se novinari dnevnog lista "Danas" i RT Vojvodine drznuli da pišu istinu o Srbiji i susjedima. Od prije nekoliko dana, osvojivši vlast i u Vojvodini, Vučićevi su vukovi razjurili kompletnu poslovno-uređivačku strukturu i doveli moralno-politički podobne kadrove koji su osvjedočeni mrzitelji istine. A ako nema istine, nema ni pravde! Dakle, ostao je jedini svjetionik list "Danas", kao što je to nekad bila "Borba" Slavka Ćuruvije.  Nažalost, samo "Danas" nije moguće naći na kioscima u BiH, a sve drugo što se štanca preko Drine imate na raspolaganju.

Velika nužda

To što se u Srbiji vraćaju medijske devedesete godine nije teško s obzirom da je premijer Vučić bio Miloševićev ministar informisanja i u tim rabotama ima veliko iskustvo! Još samo da se nanovo počnu nosati mošti cara Lazara i da  nanovo nacional-socijalisti krenu sa "mitinzima istine", imali bi preslik devedesetih prošlog vijeka. Kako stvari stoje, ni to nije isključeno s obzirom da srbijanski vojnici uporno proučavaju geografiju svojih susjeda! U krajnjoj nuždi, a velika je nužda  medijska scena Srbije, to je unutarnji problem našeg susjeda. Međutim, brine što na medijsku agresiju na BiH ne reagira ni naš ambasador u Beogradu, ako mu iko i zna ime, niti ausministar u Sarajevu, a akademska zajednica se drži one: "Ne talasaj!".

Privatni, komercijalni mas-mediji u Srbiji mogu da negiraju državnost BiH, da manji entitet tretiraju kao susjednu državu, da ratne zločince osuđene u Hagu promoviraju u idole za mlade, da "dokazuju" kako će se BiH raspasti, da šire svaku vrstu mržnje, da Bošnjake zovu muslimanima, čime ih definišu kao vjersku skupinu a ne narod, mogu da rade i lažu šta hoće. Međutim, javni – državni radijski i televizijski servisi ne mogu vršiti agresivnu propagandu prema državi Bosni i Hercegovini, ne mogu je negirati, ne mogu je smatrati nemogućom i neodrživom državom, ne mogu negirati genocid koje su počinile vojno-policijske snage Srbije i takozvane Republike srpske u Srebrenici i diljem be-ha, ne mogu lagati do razmjera grotesne ludosti, ne mogu iz dana u dan spinovati u tolikoj mjeri da bi im pozavidio i sam Gebels...Ali, eto, mogu! Unatoč što službena Srbija izjavljuje da poštuje teritorijalni integritet, suverenitet i međunarodni subjektivitet BiH. Jedno i drugo, ipak, ne mogu zajedno!

Tako na srbijanskom prvom programu državne televizije tvrde da se sa zapada, Amerike i EU/ Vatikan je zaobiđen/ sprema "destabilizacija države Republike srpske jer ona ima najveći privredni rast od 2,5 posto kvartalno, što, jel' te, ekonomija Srpske i Srbije postaju evropski i svjetski snažni i konkurentni!". Dovode goste koji narod u Srbiji lažu nije počinjen genocid u Srebrenici, da su se "muslimani sami ubijali"... Onda se na državnoj tv-lagaonici spinuje kako će islamisti iz Sarajeva napraviti pičvajz na mitingu i kontramitingu u Banjaluci i tako dalje i dalje od istine. Državna televizija, "Politika" posebno, kao i masa tabloida reafirmišu i nacističku državu Srbiju i šefa njene vlade Milana Nedića, četničke pokrete Ljotića i ratnog zločinca Draže Mihajlovića koji su izvršili "Genocid nad Muslimanima 1941-1945. godina" što je i naslov knjige akademika Vladimira Dedijera objavljene 1990. godine u Ljubljani. Afirmacijom Srbije kao fašističke države u periodu 1941-1945. godina, afirmiše se i ideologija te države, prizivaju se aveti prošlosti.

Ubijaju istinu

Zato čudi da na reafirmaciju fašizma u Srbiji ne reaguje ni jevrejska zajednica. Samo do septembra 1941. godine fašistička, Nedićeva Srbija je pobila u nekom od 34 konc-logora, ili beogradskim dušegubkama, ili poslala u Aušvic više od 25.000 Jevreja! Ne reaguju ni udruženja Roma koji su imali kod Nedića isti tretman kao i Jevreji. S rečenim procesima korespondiraju i malde nacističke snage, neonacisti iz "Dveri" i "1389" koji su postali miljenici Srpske pravoslavne crkve. Vonj četništva dopire i do prostora države Bosne i Hercegovine. Preko njene granice, uz medijsku pompu u Beogradu i Banjaluci, dolaze uniformisane četničke postrojbe "koje njeguju uspomenu na Ravnogorski četnički pokret". Istovremeno, vrijeđaju žrtve četničkih zlikovaca iz Drugog svjetskog rata i agresije na BiH 1992-1995. godina.

Onaj ko misli da je sve to samo dio političkog folklora, gadno se vara. Miloševićeva televizija i "Politika" ubili su istinu prije nego li su ubili i jednog čovjeka van Srbije. Milošević je došao na vlast poslije Memoranduma SANU, a Vučić poslije MEMORANDUMA 2! A oba su otrovom i zlom pisana!

ekrem-avdic

Piše: Ekrem AVDIĆ