REPUBLIKA SRPSKA

ČAJNIČE Na džumu vjernici dolaze i iz udaljenijih mjesta

Mir Muhamedova džamija izgrađena u 17. stoljeću

A. BAJRAMOVIĆ

27.5.2016

Mir Muhamedova džamija je danas jedini objekt koji svjedoči o višestoljetnom postojanju Bošnjaka u Čajniču, gradu u koji se do sada niko nije vratio. Islamska zajednica je jedina bošnjačka institucija, a džamija jedino mjesto gdje se, barem petkom na džuma-namazu, mogu sresti vjernici iz udaljenijih mjesta. 

Interes mlađih

- Najviše povratnika je u dolini rijeke Janjine, od Milijena do Batova, a u ostalim selima, zbog loših putnih komunikacija, imamo sporadične pokušaje povratka, gdje po selima imamo jedno, dva ili tri domaćinstva. Ne možemo nikako biti zadovoljni povratkom. Sklon sam kazati da je to završen proces i da se na drugi način treba razmišljati o pokušaju oživljavanja ovih krajeva, odnosno da mladi ljudi vide svoj interes i mogućnost ostvarivanja egzistencije na ovim prostorima – kaže čajnički imam Emin ef. Bakal. 

Kao dijete je u Čajniču izgubio oca, a nakon rata je odlučio da radi u tom gradu. To je, kako kaže, njegov način borbe za domovinu i narod kojem pripada.  

- Mi smo, nažalost, u ovim pograničnim područjima osuđeni na to da u svakom konfliktu, u svakom sukobu na Balkanu, izvlačimo deblji kraj. Naši objekti su svaki put uništavani. Ova džamija je izgrađena u 17. stoljeću, više puta je bila obnavljana, da bi 1992. godine, kao i sve ostale naše džamije, bila zapaljena. Mi smo je uz pomoć donatora uspjeli obnoviti i ovo je prva džamija, prva uzdignuta munara u samoj čaršiji – kaže Bakal.

Mir Muhamedova džamija u narodu se zvala i Mustaj-begova, Gornja ili Djevojačka džamija. 

- Postoji legenda vezana za prvu izgradnju ove džamije koja kaže da je jedna djevojka imala mladića s kojim se trebala vjenčati, ali je on otišao u rat i poginuo. Ona je od tuge prodala svoje ruho i napravila ovu džamiju – dodaje Bakal.

emin-ef-bakal-800

 Ef. Bakal: Borba za domovinu

Džamija je obnovljena, a čast da je svečano otvori 2012. godine pripala je upravo mladom imamu iz Čajniča. 

Silne emocije

- Mnoge stvari su se tad dešavale prvi put nakon agresije. Prva džuma, prva teravija i iftar, a to otvorenje ne mogu opisati riječima. Kao dijete sam išao u mekteb u ovu džamiju i prvo što sam naučio o životu naučio sam u ovoj džamiji. Zbog toga, ali svega ostalog što smo preživjeli, zbog silnih emocija, na prvim namazima u njoj jedva sam se suzdržavao da ne zaplačem. Nadam se da će biti otvorena do Sudnjeg dana – govori efendija Bakal.

Grad koji ostaje pust

Iz Čajniča su tokom rata protjerani Bošnjaci, a posljedice te politike dovele su do devastacije i siromaštva zbog kojeg već godinama iz ovog grada odlaze i Srbi. 

- Kad pogledamo oko sebe, možemo osjetiti umiranje ovog grada, ovog kraja, pogotovo sela. Ovakve sredine su nakon rata, čini nam se, osuđene na propast iz prostog razloga što mladi ljudi ne mogu vidjeti nikakvu perspektivu za sebe, za osnivanje porodice, za život na ovom području, stoga odlaze. Odlaze i oni koji su ovdje bili tokom svih ovih godina – kaže ef. Bakal.