Susret hirurga, dr. Darka Fincija i Vitežanina Ranka Kupreškića, koji održava katoličko groblje nadomak Viteza, rezultirao je uređenjem Jevrejskog groblja na Bojni u Travniku, koje je dugi niz godina bilo zapušteno.
Dat pristanak
- Radio sam u hirurškoj ambulanti u Domu zdravlja u Vitezu i sestra mi reče da ima jedan pacijent koji bi želio porazgovarati. Rekao mi je da nije došao zbog zdravstvenih problema nego da je slučajno bio na katoličkom groblju Bojna te da je vidio da je Jevrejsko zapušteno i da se spomenici ne vide od šiblja, granja i korova. Predložio mi je da u Jevrejskoj zajednici vidim da se dogovorimo da počne čistiti groblje, jer je invalid, a mala mu je penzija – opisao je dr. Finci prvi susret s Rankom Kupreškićem.
Nakon razgovora u Jevrejskoj zajednici, dat je načelni pristanak, uz napomenu da je Jevrejsko groblje u Travniku u proceduri da bude proglašeno nacionalnim spomenikom. Nakon nekog vremena, Ranko je počeo s radovima, a mnogi su se počeli zanimati ko je i šta radi na groblju.
Finci: Pokrenuo inicijativu
- Bilo je veoma zapušteno. Nije sve onako kako sam htio. To sam pokrenuo više iz humanih razloga, jer je bilo, zaista, ružna za vidjeti – rekao nam je Kupreškić, koji održava katoličko groblje u Ahmićima.
Nakon što je završena početna faza, dr. Finciju se javio i stečajni upravnik u JKP “Bašbunar” Travnik, koji je obećao da će groblje u budućnosti održavati komunalno preduzeće.
Naslage zemlje
U narednom periodu treba ukloniti naslage zemlje sa pojedinih spomenika, od kojih su neki iz 17. stoljeća. Na ovom groblju sahranjeni su članovi porodica Kamhi, Komforte, Pardo, Pinto, Altarac, Nahmijas i Gaon.
Vraćena volja
Na početku Drugog svjetskog rata u Travniku je bila Jevrejska zajednica, koja je brojala skoro 1.500 članova, a poslije rata, vratio ih se 21. Travničanka Dragica Čajić jedan je od posljednjih izdanaka Jevreja u Travniku.
Čajić: Bilo smetljište
- Na ovom groblju sahranjeni su moja majka i njena sestra i porodica Nahmijas. Poslije moje porodice, niko nije sahranjivan i jedino ja imam namjeru. Ovo mi je bilo veliko opterećenje, nisam imala volju da dolazim, jer je bilo smetljište – kazala nam je Čajić.
