Idućega mjeseca Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine obilježit će 20 godina postojanja i rada. Toga juna 1996. godine Sud je počeo raditi sa devet sudija: tako je propisano Ustavom FBiH.
Zasigurno da ustavotvorac nije bez razloga odredio da Sud ima neparan broj sudija. Jer, svaka druga opcija, ostavlja mogućnost da se glasanje na Sudu završi „neriješenim ishodom“. A to bi značilo da odluka nije donesena.
Angažman stranaca
Tek podsjećanja radi, u prvom sazivu Ustavnoga suda FBiH imali smo i trojicu sudija stranaca. Neki su dolazili čak i iz egzotičnih zemalja poput Nigerije odakle je bio sudija Bola Adesumbo Adžibola, zatim Sirijac Abdalah Fikri El-Khani, te Francuz Fransoa Ernest Robert Rigo.
Bez obzira na tu činjenicu, trojica sudija stranaca sa još šest domaćih sudija svoj su posao radili valjano. Istina jeste da tada Sud baš i nije bio pretrpan predmetima koje je trebao riješiti, niti su sudije pred sobom imali slučajeve od „ogromne važnosti“ po funkcioniranje vlasti, ali ipak treba naglasiti da je funkcionirao posve u skladu s odredbama Ustava FBiH i Poslovnika Ustavnoga suda FBiH.
Kako je vrijeme odmicalo, Sud je poprimao sve više na važnosti. Preciznije, prepoznata je uloga Suda u društvenom životu (ostvarivanje vladavine prava), ali i u kontroli djelovanja svih javnih vlasti (ocjena ustavnosti donesenih zakona).
U tom kontekstu može se promatrati odluka Ustavnoga suda FBiH o tome da termin „županija“ nije u skladu s Ustavom FBiH, ili najsvježiji primjer o tome da Zakon o radu FBiH nije donesen sukladno propisanim procedurama. Naravno, i ove su dvije navedene odluke donesene većinom glasova sudija. Da će većine biti prilikom donošenja odluka Suda, jedini garant je to da Sud ima neparan broj sudija. Jer, kako je i Poslovnikom Suda određeno, sudija prilikom glasanja ne može biti suzdržan. Naprosto, ili će biti „za“ ili će biti „protiv“ neke odluke.
Kad je već tako - a jeste - onda se nemjerljivo čudnim doima to da Ustavni sud FBiH već u nekoliko navrata „neko vrijeme“ radi sa osam sudija. Događalo se to iz različiti razloga. Ranije nekad, zbog prerane smrti sudije Muamera Herceglije, zatim zbog odlaska u penziju sudije Kasima Trnke, potom zbog izbora sudije Farisa Vehabovića za sudiju Europskoga suda za ljudska prava, i, evo sada, zbog odlaska u penziju sudije Seada Bahtijarevića.
Dakle, Ustavnome sudu FBiH trenutno manjka jedan sudija iz reda bošnjačkoga naroda. I, ta je činjenica mnogo manje važna od činjenice da Sud nema neparan broj sudija što je- treba ponoviti – jedini hipotetički garant da će odluku Sud sigurno donijeti.
Šutnja politike
Šta se događa s izborom devetoga sudije? Precizan odgovor, čini se, ne mogu dati ni najupućeniji. Naime, konkurs je poodavno i raspisan, i procedura provedena, i Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV) je završilo svoj dio posla, i Ustavni sud FBiH je dao mišljenje na rang listu koju je sačinilo VSTV... Ko je sada na potezu?
Odgovor je posve jednostavan: politika. I to zbog toga što procedura izbora sudije Ustavnoga suda FBiH nalaže da kandidata za tu poziciju predlaže predsjednik Federacije – uz suglasnost dopredsjednika – a izbor vrši Dom naroda Parlamenta FBiH.
E, sad, radi čega se nakon svih provedenih tehničkih dijelova procedure izbora politika odlučila na šutnju, nikome ne može biti jasno. Može se tek nagađati. A u nagađanjima se može i pogriješiti. Stoga, valja sačekati potez politike. Ništa nam drugo i ne preostaje.
Piše: Husein ORAHOVAC
