BIH

Eto pravde - stiže Sadik, moj Donalde

Osvrt s američke verande

Erol AVDOVIĆ

15.5.2016

Ovakav politički kameleon poput Donalda Trampa (Trump), koji takvom brzinom mijenja stavove, bukvalno, prije i poslije podne, još nije viđen u novijoj američkoj povijesti. Ali, onomad se Donald nasukao na, za njega, očito historijski greben: izbor prvog muslimana za gradonačelnika Londona.

Sadik Kan (Sadiq Khan), koji je od 9. maja prvi čovjek britanske prijestonice, nije časio ni časa da zaigra politički ping-pong preko Atlantika. U maniru nekoga ko tu partiju igra s provincijalcem, Sadik je već dobro osolio Trampov rep. I svrstao ga - ne među šovinste, već u ignorante i neznalice.

Živa istina

- Donald Tramp i oni oko njega misle da su zapadne liberalne vrijednosti nekompatibilne s islamom. London je dokazao da nije u pravu - poručio mu je ovaj kompetentni Britanac pakistanskog porijekla. 

Ta je poruka imala toliko odjeka jer je Kan uspio poraziti one konzervativne engleske radikale što su ga u prljavoj kampanji za londonskog gradonačelnika pokušali dovesti u vezu s islamskim ekstremizmom. To im je bilo najlakše, ali nije upalilo!

- Moguće je biti musliman i živjeti na Zapadu. Moguće je biti musliman i voljeti Ameriku - poručio je Donaldu. Živa istina!

Tako je Tramp, s ove strane Atlantika, već počeo popuštati i ublažavati svoje izjave o tome kako će zabraniti ulaz muslimanima u Ameriku; navodi da je to bio samo prijedlog, a ne mjera, i to privremenog karaktera. Doduše, kada je to rekao u decembru 2015., Trampu su tada, ali i 1. marta ove godine, odgovorili vodeći republikanci sa spikerom Zastupničkog doma Polom Rajanom (Paul Ryan) na čelu. Rajan (46) je kazao kako Republikanska partija ne gradi svoju budućnost na predrasudama i strahu od muslimana. 

Ali, to je više izgledalo kao propaganda, da se našteti Trampu na izborima. Trebalo je o tome misliti kada se generalno mijenjao medijski, pa i politički narativ na štetu muslimana - prije skoro 15 godina. Donald, pak, nije popustio sve dok mu iz Londona nije stigla Sadikova poruka, uz upozorenje da će on, a ne muslimani, učiniti Ameriku manje sigurnom. Štaviše, novi londonski gradonačelnik rekao je našoj Kristijani Amanpur (Christiane Amanpour) kako priželjkuje da Amerikanci ne glasaju za Trampa. Jer, treba vjerovati u pobjedu “nade nad strahom”. 

sadik-kan-202

Kan: Nije časio ni časa da zaigra politički ping-pong preko Atlantika

Nada je, naravno, i u tome da će Donaldova retorika ubrzati pucanje mjehura od sapunice, nakon čega će svima postati jasno da je “car go”. I da će dio glupave, ali opasno efikasne retorike koju još ponekad čujemo i nakon arogantnog Dordža Buša mlađeg (George W. Bush) - možda s ovakvim Trampom - konačno biti bačena na historijsko smetljište.  

A kako smo, dakle, uopće stigli do Trampa kao mogućeg američkog predsjednika, to je već drugo pitanje. Možda Tramp ne zna za vremena kada su se muslimanima iz srca Evrope izvinjavali ovdje, u Americi, zato jer su neke Bosance od 1992. do 1995. razdvajali kao da se radi o “etničkom korovu”, pa ih onda etnički čistili: istrebljivali! Zato ga valja podsjetiti.

Važne uspomene

Ponekad prođem pored Trampove zgrade na njujorškoj Petoj aveniji. Nikad, doduše, nisam ušao u nju ili prošao kroz zlatom obloženu kapiju od stakla i crnog mermera, iako je tu živio moj prijatelj, jedan od najpoznatijih karikaturista svijeta Ranan Luri (Lurie). S Rananom sam 20. avgusta 1999. godine, kada sam predsjedavao Udruženjem novinara u UN-u (UNCA), osnovao nagradu za karikature koja je dobila njegovo ime. Bilo je mnogo karikaturista, među njima i Ranan, koji su se rugali svijetu zbog Bosne.

Sjetim se toga kako sam - kao tek pridošlica u Ameriku, uz to još bosanski musliman - bio uz Ranana i Elija Vizela (Wiesel), koji je postao predsjedavajući nagradnog odbora. I onda, doduše, bez potonjeg, koji nije stigao doći, 31. oktobra iste godine promovirali nagradu na UNCA gala večeri u UN-u i primili salutaciju od generalnog sekretara Kofija Anana (Annan). 

- Zdravo… - obratio mi se Kofi na bosanskom sa govornice UN-a, oslovivši me prvim imenom: Donosim Ti pozdrave iz Sarajeva, koje više nije noćna mora kakvo je bilo kada sam ga prošli put posjetio (1995.).  

U Sarajevu se Anan 12. oktobra 1999. izvinio Bosancima zbog kašnjenja međunarodne zajednice da spriječi sva ona stradanja i posebno pokolj bosanskih muslimana. Tada je izgovorio one čuvene riječi: “Mi nikad nećemo zaboraviti da je Bosna koliko vojni toliko i moralni konflikt. Tragedija Srebrenice će proganjati našu historiju zauvijek”.

Tramp se, naravno, nije mogao tada ni pomoliti na tom UN balu, kao što se, uopće, nije mogao politički ispiliti u doba Bila Klintona (Bill Clinton); Donaldova politička reinkarnacija je rezultat Bušovog doba od 2001. do 2008.

Poželio sam zato da je umjesto atlantskog ping-ponga do Amerike stigao bar dio besjede reisa Kavazovića s otvaranja banjalučke Ferhadije. 

Bosanske etničke različitosti “nisu omaška povijesti, već istinski dar Božije mudrosti da život učini bogatijim”, rekao je tada reisu-l-ulema. A svako nasilje nad različitostima je pokušaj negiranja volje Stvoritelja. 

E sad, bilo bi banalno nagađati u šta Tramp vjeruje, znajući da je bio nakanio spriječiti dolazak i onih muslimana koji žele posjetiti američki Diznilend da se tamo sa svojom djecom zabavljaju.